Login za korisnike

Cinco i Marinko

Gastarbajter Cinco u domovinu putuje u lijesu, ne bi li prevario njemačke vlasti da njegovoj tobožnjoj udovici isplaćuju njegovu mirovinu koju će on kasnije trošiti. Urnebesni obrati su neizbježni.

***

Mjesto i vrijeme zbivanja: podstanarska soba na Veliki Četvrtak i Uskrs 1991. Dvojica Hrvata, politički emigrant Marinko i ekonomski Cinco, dijele podstanarsku sobu u Njemačkoj. Politički emigrant dva se desetljeća nije javio vlastitoj ženi zbog straha od tajne policije. Njegov cimer odluči u djelo provesti plan, kojim samoga sebe proglašava mrtvim, kako bi njegova žena dobivala njemačku penziju, koju bi kasnije on, živ, trošio. Kupuje lijes i u njemu odluči otputovati kući. Na putu i u domovini nastaju svakovrsne crno-humorne peripetije.

Priča Matišićeve humorne groteske vjerojatno je poznata široj publici. Prvi je put izvedena u Satiričkom kazalištu Kerempuh 1992.,  dobivši na  Danima satire nagradu za najbolji dramski tekst. Filmsku adaptaciju tekst je doživio 1998. pod nazivom Kad mrtvi zapjevaju, u režiji Krsta Papića. U toj su inačici uloge Cinca i Marinka tumačili Ivo Gregurević i Ivica Vidović, dok ovu, zagvošku postavu, čine Danko Ljuština i Vedran Mlikota.

Evo što Zvonimr Mrkonjić kaže o Matišićevu teatru i živopisnim likovima: „Nakon Bljeska zlatnog zuba (1987.)  i Božićne bajke (1988.),  očito  je  da  smo  s  lakrdijom Cinco  i  Marinko dobili  u  Mati  Matišiću dramatičara  domotužja.  Ali  to  je  domotužje određeno  posebnim,  svakako  neuobičajenim odnosom prema domovini i mjestu izvan nje, gdje njegovi likovi žive. Matišićevi likovi zapravo su junaci  nigdine:  između  domovine  u  kojoj  prebivaju duhom a rijetko  i  tijelom,  i  tuđine u kojoj žive samo tijelom, a duhom u nju nikada potpuno ne stignu. Između žarkog juga i hladnog sjevera prinudne nazočnosti. Nigdina  je ozračje gdje  je uništen zaštitni omotač prisutnosti, prostor ranjivosti  i  izloženosti.  Zato,  umjesto  na  sjetu, Matišićevo domotužje poziva na grohot i ispijanje  ljutog  lijeka. (...) Njegovi  junaci  Cinco  i Marinko, koji  smrt  uzimaju  kao  mogućnost  da  prevare graničnu  kontrolu,  postaju  dva  klauna  koji  se poigravaju  s  posljednjim  stvarima.  Svojim sočnim realizmom oni se rugaju smrti koja ionako vreba iz prikrajka te se isprva zadovoljava tim  da  daje  teatralni  odjek  njihovu  šegečenju. Ali  smrt  nije  promatrač,  ona  je  treći  suigrač lakrdije.  Smrt  igra  protiv  svojih  lakrdijaša  te vreba priliku da ih izgura s mjesta koje su zauzimali u životu. Službeno mrtvi, oni su prisiljeni emigrirati  u  smrt,  vratiti  se  u  bezimeni,  bespravni život radnika na crno. Cinco i Marinko zauvijek su izgubili domovinu i postali stanovnici nigdine kojoj jedino teatar daje svojstvo mjesta  dostojnog  da  se  na  njemu  živi:  preostatak života, umjesto  identiteta koji su proigrali, oni će morati glumiti sebe, svoj život, odglumiti napokon i svoju smrt.“

Mate  Matišić rođen  je  1965.  u  Ričicama pokraj  Imotskoga.  Diplomirao  je  na pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlen je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.  Bavi  se  pisanjem  i  skladanjem. Napisao je drame Bljesak zlatnog zuba, Cinco i MarinkoBožićna  bajkaLegenda  o  svetom MuhliSvećenikova  djecaAnđeli  Babilona, Ničiji sin, Žena bez tijela, Sinovi umiru prvi, koje su prevođene na engleski, ruski, bugarski, mađarski, makedonski i slovenski jezik te izvođene u niz uglednih europskih teatara. Scenarist je i koscenarist cjelovečernjih  igranih  filmova  Kad mrtvi zapjevaju, Priča  iz Hrvatske, Život sa stricem, Fine mrtve djevojke, Ničiji sin, Nije kraj.

autorski tim
Davorka Dugački - Medvešekkostimograf
Damir Medvešekscenograf
Danko Ljuštinaredatelj
Vedran Mlikotaredatelj
Mate Matišićautor teksta

izvođači
Danko LjuštinaMarinko, gastrabajter i pjesnik
Vedran MlikotaCinco, gastrabajter

Odgovori

POVEZANE VIJESTI