Podjela imovine, koju su odmah po sprovodu pokojnika počeli dijeliti pripadnici Ožalošćene porodice Branislava Nušića, neće proteći onako glatko kao što su zamislili. Naime, postoji sitna prepreka – a to je da im pokojnik, zapravo, nije ništa ostavio. Obitelj će se, naravno, posvađati, a među žalobnicima se ističe Agaton Arsić, koji će vlastitim spletkama zapanjiti i sam sebe u pokušaju da osigura najveći dio 'plijena'...
Biografija Branislava Nušića sve je samo ne dosadan popis radova povučenog pisca koji dane provodi u radnoj sobi i proizvodi tekstove. Pisao je pjesme, romane, pripovijetke, putopise, eseje, radio je kao novinar, no najpoznatiji je ostao upravo po svojim dramskim tekstovima, tj. nizu satira u kojima raskrinkava društvenu hipokriziju svog vremena.
Najveći srpski komediograf uspio je tijekom života biti državni službenik, ali i završiti u zatvoru zbog vrijeđanja poretka – da stvar bude bolja, obrnutim redom, tako da je gotovo direktno iz zatvora prešao u diplomaciju. Oštri satiričar se služio i trikovima da bi mogao pisati: anegdota kaže da je u zatvoru uspio ishoditi dozvolu za pisanje tako da je pisao pisma, za koja je znao da će biti provjeravana, visokom državnom službeniku kojeg je zapravo slabo poznavao, no oslovljavao ga je s 'ujače', što mu je omogućilo da u zatvoru nastavi s radom, iako je bio osuđen zbog pjesme – političkog pamfleta.
Radio je i kao dramaturg u nizu srpskih kazališta, u ministarstvu obrazovanja, a bježeći iz Makedonije, gdje je 1913. osnovao tetar u Skoplju, navodno je, povlačeći se za vrijeme Prvog svjetskog rata zajedno sa srpskom vojskom, postupno putem bio prisiljen ostaviti desetke kilograma raznovrsnih zapisa.
Najpoznatije su mu drame: Gospođa ministarka, Narodni poslanik, Mister Dolar, Ožalošćena porodica i Pokojnik.