#Varaždin je autorski projekt Ksenije Zec i Saše Božića, nastao kao plod istraživnja umjetnika i glumaca o životu mladih ljudi i srednjoškolaca u Varaždinu. U ovom projektu autori se inspiriraju animiranim filmom Tango, poljskog umjetnika Zbignewa Rybczynskog te vraćaju temi poetike adolescencije i problema s kojima se mladi u recesijskoj Hrvatskoj suočavaju u vremenu posvemašnje medijatizacije.
Dječak Bojan, naizgled je tipični, mladi, varaždinski srednjoškolac, koji živi sa majkom, sestrom i članovima šire obitelji. On sanja o tome kako će dobiti novi laptop. No Boki će već na početku predstave sa publikom podijeliti jednu tajnu, koju ne znaju ostali karakteri na sceni. Ta tajna opisuje mnogobrojne obitelji u Hrvatskoj, razdirane željom za boljim životom i uspjehom, mlade ljude koje njihova okolina većinom spriječava u želji da ostvare svoje snove.
Danas, teza Andyja Warhola da će u suvremenom svijetu svatko biti zvijezda na 5 minuta, doista postaje realnost. Čuvanje granice između privatnog i javnog prostora potpuno je zastarjela kategorija ravna društvenom samoubojstvu dok su estradizacija i pomamna čežnja za pažnjom postali uzor umjetnosti življenja i edukacije. Kroz svijet interneta, notepadova, instagrama, hashtagova mladi mogu komunicirati sa svojim vršnjacima diljem svijeta no usput bivaju izloženi mnogobrojnim prijetnjama na koje roditelji i odrasli ne mogu naći pravovaljani odgovor i zaštitu.
Tijekom predstave, gledatelji pomoću priče o jednom danu u jednoj naizgled običnoj varaždinskoj obitelji, shvaćaju da je ljepota življenja uvijek u trenutku i dijeljenju tog trenutka s drugima oko sebe, ma koliko nam oni naizgled bili strani ili drugačiji i daleki.
Raspon tema kojima se projekt bavi kreće se od motiva gubljenja identiteta, propasti građanske klase, nemogućnosti međuljudske komunikacije, disfunkcionalnih obitelji, osamljenosti i izolacije, do zamršenog svijeta virtualnih medija i poetike adolescencije.