Predstava je nastala po motivima priča s Forum.hr-a, autora pod pseudonimima KRFLNK, Nisamtoja i Pbeatz, u rubrici Usamljena srca, pod temom Kad si jadna šupendara (priče iz prošlosti), koju je pokrenuo Stjepan Krznarić pod pseudonimom Drito Konj, a u kojima je snažna želja za ljubavnim odnosom stvarala neravnopravnost među partnerima.
„Ovim jedinstvenim projektom, koji prikazuje stvarne i istinite priče o hrvatskim ljubavnim vezama, koje su forumaši objavljivali, željeli smo skrenuti pozornost da i ljubav može postati bolešću. Naime, manična potraga i zabluda o pravoj osobi može dovesti do manipulacije i mazohizma“ - kaže redateljica Olja Lozica .
Dramaturg Matko Botić dodaje kako „Moja nuklearna ljubav obrađuje priče kojima duhovitost uz neopterećeni, opušteni šarm, priskrbljuje autoironični odmak pripovjedača, sadržan u njihovu vremenskom i emocionalnom odmaku od intenzivne bolesti ljubavi.“
Autor jedne od objava koje su korištene u predstavi, koji objavljuje pod imenom Pbeatz, ističe kako su „šupendare jedna ogromna i kompleksna tema o kojoj se da napisati knjiga s jako puno stranica... Što se mene tiče kada bih mogao birati - biti šupendara ili suprotno, smatram da je dar biti šupendara jer te ništa ne može gurnuti prema zrelosti kao trenutak kada shvatiš da si s potpuno krivim izborom, te da gurati svom silom nešto što ne postoji iz straha da ne budeš odbačen, postaje i žalosno i smiješno.“
Predstava je diplomski projekt studentice Marije Kolb, na Odsjeku produkcije scenskih i izvedbenih umjetnosti Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, pod mentorstvom doc. Tatjane Aćimović.
Projekt je nastao u koprodukciji Teatra Rugantino, Kotar teatra i Akademije dramske umjetnosti te u suradnji s Muzejem prekinutih veza.