2.14 h drama je frankofonog Kanađanina, Davida Paqueta, namijenjena prvenstveno tinejdžerskim generacijama, ali i njihovim roditeljima i nastavnicima.
Radnja drame usmjerena je na životne teškoće četvero tinejdžera – u lokaliziranoj verziji Katarine, Bernarda, Žane i Frana – te egzistencijalnu krizu njihovog profesora engleskog koji se muči pokušavajući doprijeti do svojih nezainteresiranih učenika.
Najtajanstvenija pojava u 2.14 h lik je majke još jednog tinejdžera, introvertiranog Karla, na pozornici prisutnog samo povremenim javljanjima sa školskog radija. Svi ostali mladi protagonisti obznanjuju publici svoje probleme govorom aparte, pa tako znamo da Katarina obiteljske nesuglasice rješava agresijom koju ispoljava prema suučenicima i nastavnicima, Bernard u očajničkoj težnji da od štrebera postane frajer privlačan djevojkama počinje glumiti slijepca, Žana naglo i drastično smršavi nakon što je godinama trpila podrugljive nadimke zbog debljine, a Fran se pokušava pomiriti s romantičnim osjećajima što ih gaji prema znatno starijoj osobi. Strah od neprihvaćanja okoline i nemogućnosti ostvarivanja ljubavne veze zajednička je osobina svih nesigurnih, ali simpatičnih likova tinejdžera, dok manifestacije njihovih negativnih osjećaja Paquet često prikazuje na nadrealan i/li groteskan način.
Kazalište Virovitica predstavu realizira u suradnji sa Umjetničkom akademijom u Osijeku, a režiju je povjerilo profesoru iste - Robertu Raponji.