Strojovođa i ložač, koje vodi neobična i skrivena strast, naumili su svoju parnu lokomotivu potjerati mimo svih razumnih ograničenja, ne zaustavljajući se niti se obazirajući na signalizaciju, jer žele doživjeti vrhunac brzine i osjetiti kako je s druge strane mogućeg. No, oni nisu obični željezničari nego zloglasni kriminalci koji su izmaknuli ruci pravde, a njihov eksperiment kvare putnici želeći zaustaviti vlak. Ludi se pokušaj naposlijetku pretvara u “običnu“ željezničku nesreću...
Kratki je to sadržaj drame Poludjela lokomotiva Stanislava Ignacy Witkiewicza, poljskog književnika, filozofa i slikara te jednog od najzanimljivijih autora svjetske avangarde prve polovice 20 stoljeća.
Predstava je u režiji Jerneja Lorencija premijerno je izvedena u rujnu 2012. godine i u slovenskim medijima dobila je izvrsne kritike. Slovenski dnevnik Delo bilježi da je predstava kombinacija „moralne alegorije, parodije cabareta, filozofske rasprave, jeftinog krimića, dirljive ljubavne priče i katataklizmičke poeme“ te ističe zrelost redatelja koji je efektno postavio kompleksno djelo u kojem se isprepliću razum i ludilo, praznina i potreba za ispunjenjem ljudske egzistencije, propitkuje se vječno razapeta priroda čovjeka koja „kada osjeća da se žuri u budućnost, vraća se u prošlost“, neizvjesnost, osjećaj odgovornosti i nejasna želja za samouništenjem.
