Čelične magnolije zapravo su priča o različitim životima šest žena u malom mjestu na jugu Amerike, o njihovim nadama, ljubavima i pobjedama o kojima raspredaju u salonu ljepote koji drži jedna od njih.
Taj salon predstavlja njihov tajni hram u kojem nalaze utjehu za svoje poraze i radost prijateljstva u svojim pobjedama dajući si uzajamnu podršku. Zajedno su snažne i prebrodit će sve neuspjehe, ali u isto vrijeme one su nježne i ljupke i upravo zbog toga one su ‘čelične magnolije'.
Robert Harling je dramu napisao kao vlastito suočavanje s preranom smrću sestre koja je bolovala od dijabetesa tipa 1, baš kao i junakinja njegove drame Shelby.
Radnja drame smještena je u gradić u Louisiani 80-tih godina, a počinje na dan Shelbynog vjenčanja kad ona i njezina majka M'Lynn odlaze u frizerski salon čija je vlasnica Truvy. U salonu susrećemo i ostale likove - sramežljivu frizersku pomoćnicu Annelle koja je upravo doselila u grad, udovicu bivšeg gradonačelnika Clairee i neprestano zlovoljnu Ouiser. Tijekom iduće tri godine pratimo njihove živote kroz susrete u salonu i zajedničke razgovore.
Shelby, unatoč bolesti i protivljenju majke M'Lynn, odluči roditi dijete. Annelle se iz sramežljive djevojke pretvara u mladu ženu željnu zabave, da bi se na kraju okrenula vjeri. Između Clairee i Ouiser razvija se neobično prijateljstvo, a uvijek vedra Truvy muči se s muškarcima koji je okružuju.
U drami nema muških likova, no stalna su tema razgovora, a Harlingove junakinje su snažne žene rastrgane između vlastitih želja i ograničenja koja im je život nametnuo.
Čelične magnolije prvi put su prikazane 1987. godine u off-Broadway produkciji. Dvije godine kasnije Harling je dramu pretvorio u filmski scenarij, nadopisao je muške uloge, a i sam se pojavio u manjoj ulozi svećenika. U filmu glume brojni poznati glumci - Sally Field, Dolly Parton, Shirley MacLaine, Daryl Hannah, Olympia Dukakis, Sam Shepard te Julia Roberts kojoj je uloga Shelby donijela prvu nominaciju za Oscara.
Čelične magnolije izvedene su prvi put pred hrvatskom publikom 2009. u produkciji kazališta Marin Držić i u režiji Joška Juvančića, potom 2015. u produkciji GK Joza Ivakić i režiji Majkla Mikolića, dok ih u Varaždinu postavlja Barbara Rocco.