Vojnovićev je roman u Hrvatskoj, a posebno u Sloveniji, već izazvao burne reakcije premda posebno kod onih koji roman nisu ni čitali, nego su ga odlučili prosuditi ‘prema koricama’, odnosno naslovu.
Mladi slovenski autor ujedno je i autor dramatizacije predloška koji nema klasičnu dramsku strukturu, već se sastoji od niza kratkih epizoda koje na koncu čine cjelinu. Predstava se u potpunosti uklopila u prošlosezonski repertoar SNG Drame Ljubljana koji se uglavnom bazira na temama koje ispituju prostor i vrijeme u kojem smo živjeli i u kojem živimo, piše slovenski portal o kazalištu, SiGledal.org.
Priča je to o tridesetogodišnjem Ljubljančaninu koji je uvjeren da mu je otac, bivši oficir JNA, poginuo početkom rata devedesetih. No, kad Google pretragom otkrije da mu je otac general srpske vojske, optužen za teške ratne zločine, a da se posljednjih 17 godina njegova života temelji na laži, kreće u potragu za njim i za istinom.
Kao što je rekao u intervjuu ravnatelj kazališta Igor Samobor, Vojnović u romanu kroz lik Vladana i edipovsku priču istražuje vlastiti, ali i kolektivan identitet.
Buljan je dodao da se ne radi o identifikaciji agresora i žrtve, nego o odnosu oca i sina, otkrivanju vlastitih korijena te suočavanju sa samim sobom. Predstava se ne bavi kronologijom stvarnih događaja, već činjenicom koliko vanjska zbivanja mogu promijeniti intimne smjerove jedne osobe.
Vojnović je još prije godinu i pol dana, kad je otprilike roman Jugoslavija, moja domovina izdan u Hrvatskoj, za Novi list rekao da njegov roman nema veze s jugonostalgijom, premda je to mnogima prva asocijacija nakon što pročitaju naslov, već s iskrenim progovaranjem o problemima i boli s kojom se susrećemo. ‘Smatram da pisac, dok piše roman, ne smije raditi nikakve kompromise – mora pisati ono što osjeća, što ga boli, što ga jako zanima’, rekao je.
Kao vrlo važan lik ističe se lik Nađe, Vladanove djevojke, koja vodi zdrav, normalan i običan život. Ona je snažan kontrapunkt Vladanu te na trenutke ne može ni razumijeti traume glavnog lika.
Premda je inače praksa da dramatizaciju radi netko s više distance, piše slovenski portal, u ovom je slučaju taj zadatak povjeren samom autoru romana obzirom da je Vojnović i filmski redatelj i scenarist. Prve dvije verzije koje je napisao bile su adaptacija romana, no trećom je nastalo posve novo umjetničko djelo.
‘Imati samog autora teksta u radu na predstavi, koji je komentirao i rješavao sve naše dvojbe, bilo je pravo zadovoljstvo. Obzirom da u kazalištu najčešće radimo klasične tekstove i u tom su nam smislu autori nedostupni, uvijek sam htio raditi s autorima. S Vojnovićem mi se želja ostvarila’, rekao je Buljan.
Predstava je dvojezična, kombinira slovenski jezik s onim koji je nekad bio znan kao srpsko-hrvatski.
Glavna uloga Vladana povjerena je Marku Mandiću s kojim Buljan surađuje već 15 godina, a zajedno su radili mnoge predstave - Velikog Gatsbyja, Gospodu Glembajeve, Me and Al, Sallinger, Macbeth After Shakespeare, Edip u Korintu itd. A o tome koliko Buljan ima povjerenja u Mandića, najbolje govori ova njegova izjava: ‘Ako, kao što kaže Bergman, redatelj bira svoj alter ego u glumcu kroz kojeg najbolje može izraziti svoje ideje, onda je moj alter ego definitivno Marko Mandić.’
Glumačku postavu čine i Nina Ivanišin, Matjaž Tribušon, Nataša Barbara Gračner, Zvone Hribar, Zvezdana Mlakar, Saša Tabaković i mnogi drugi.
