Argentinski pisac, strip-crtač i dramatičar Raúl Damonte Botana ostao je poznatiji pod svojim pseudonimom Copi (što je argentinski naziv za kokoš) nego pod pravim imenom. Većinu je života proveo u Parizu, gdje je završio 1962., bježeći od Peronova militarističkog režima.
Stoga nije čudno da je glavni lik njegovog najpoznatijeg djela upravo supruga ovog diktatora, prva dama Argentine, prije toga nepoznata glumica Eva Duarte koja je postala Santa Evita, ljubimica naroda koja je osvajala glamuroznim stilom i dirljivim govorima.
Međutim, Copi prikazuju Evitinu drugu stranu, stranu supruge čovjeka koji je surađivao s nacističkim režimom, umišljene veličine koja je daleko od svoje medijima potencirane sjajne sličice.
Radnja prati posljednje dane života Evite koja boluje od raka. Njezina majka, Peron, jedan ministar i bolničarka pomažu joj umrijeti. Ali, zaplet je kriminalistički. Generali u čizmama od štrasa stavljaju otrov u čaše šampanjca. Njezina majka, hitno se vrativši s Azurne obale, krade njezin broj sefa u Švicarskoj. Gomila očekuje njezin leš kako bi ga kanonizirali. Međutim, Evita se priprema za bijeg i prerušena u Mickeya Mousa bježi kroz kanalizaciju...
Copi je kao autor bio pod velikim utjecajem Jarryja čiju je domovinu preuzeo kao svoju, te su mnogi njegovi radovi stilski označeni groteskom i apsurdom, a osim njegova teksta, u predstavi se koriste i fragmenti tekstova Heinera Müllera i Friedricha Nietzschea.
Predstava je nastala u produkciji organizacije Hotel Bulić, a ujedno je i prvo postavljanje nekog Copijeva djela u Hrvatskoj.
