Klasik slovenske književnosti, Ivan Cankar, novim generacijama poznat tek po nekoliko kratkih priča uvrštenih u obaveznu lektiru, autor je i čak sedam dramskih tekstova. U originalu Pohujšanje v dolini šentflorjanski, odnosno Sablazan u dolini šentflorijanskoj, dolazi u Zagreb u režiji Janusza Kice i produkciji Slovenskog narodnog gledališča Maribor.
Drama se tematski veže uz Cankarevu zbirku pripovijetki Zgodbe iz doline šentflorjanske, a ponukan uspjehom komedije Za narodov blagor na slovenskim pozornicama, Cankar je ovu dramu napisao u samo dva tjedna. Reakcije koje je izazvala u slovenskim kulturnim i političkim krugovima bile su vrlo burne. Smatra se da nitko od slovenskih književnika nije mogao prikazati uvjerljivo mračne i demonske karakteristike arhetipa slovenska kao ovaj autor. Ovaj dramski tekst doživio je čak dvije adaptacije u operu (Matije Bravničara i Rista Savina, slovenskih skladatelja 20. stoljeća), a hrvatsku praizvedbu imao je u Splitu 1921. godine.
Službena najava gostovanja kaže:
Neopterećen slovenskim kazališnim i općenito nacionalnim društveno-političkim sjećanjem, redatelj Janusz Kica u Cankarevoj Sablazni u dolini šentflorijanskoj vidi zanimljivu umjetničku studiju o specifičnom psihosocijalnom ustroju rigidne i mentalno primitivne društvene zajednice koja nije samo slovenski fenomen nego pojava moguća bilo gdje te postavlja pitanje o postojanosti umjetnosti u takvim okolnostima. Šentflorijanci djeluju po principu „ruka ruku mije”, neprestano ucjenjujući i kontrolirajući jedni druge. Ako u takvu sustavu žele preživjeti, moraju razviti prividnu ljubaznost; licemjerje i dvoličnost postaju temeljem njihove komunikacije. Neočekivan posjet umjetničkog (razbojničkog) dvojca Peter/Jacinta, koji među Šentflorijance unosi istinu i ljepotu, za njih je sudbonosan i stresan, jer ih prevarom, najčešćom šentflorijanskom navikom, privremeno uspijeva izbaciti iz ustaljena reda i srušiti njihov sustav vrijednosti