Bavite li se u Hrvatskoj kulturom znate da je tvrtki spremnih na sponzoriranje iste - vrlo malo. Promjeni tog trenda ne pomaže naročito ni postojeći zakonski okvir, ali - to je jednako važno - ni medijske politike.
Tako je moguće da izvjesni brend istog dana potpiše ugovor o sponzoriranju jednog festivala u kulturi i jednog nogometnog kluba, ali dok na prvi event novinari s gnušanjem odbijaju doći, drugi postane glavna vijest u sportskom bloku Dnevnika javne televizije.
Zato možda i nije čudno što tvrke koje se već odluče sponzorirati ili donirati kulturne projekte nerijetko imaju nemoguće zahtjeve za apliciranje vlastitog logotipa, slogana, proizvoda. I pri tome se, također nerijetko, vode onom nek' se piše pa makar i loše.
Tako je VIPNET godinama vrtio svoj logotip na dubrovačkim zidinima u zamjenu za sponzorstvo Igara, FIFA je u MSU izložila svoj trofej, a Podravka je Meštrovićev paviljon pretvorila u - lonac.
Sinoć je, pak, zagrebački HNK u sklopu programa Bijele noći nakratko bio pretvoren u reklamu za Lidl, jer je taj trgovački lanac za razliku od svojih konkurenata odlučio nešto novaca uložiti i u kulturu, a ne samo u nogomet.
No, ako to već njihovim marketinškim stručnjacima nije jasno, možda im je netko od organizatora programa (među kojima je i hrvatsko Ministarstvo kulture), trebao objasniti potencijalnu štetu koju će takvo brendiranje središnje nacionalne kuće proizvesti među onima koju kulturu konzumiraju.
Naročito u kombinaciji s akcijom koju Lidil upravo reklamira po domaćim medijima.
Šteta, baš šteta.
Jedan odgovor
ah