Jon Fosse suvremeni je norveški dramatičar koji se pisanjem za kazalište počeo baviti gotovo slučajno, premda su njegove romane odlikovali upravo kazalištu svojstveni postupci – likovi koji govore u prvom licu, pažnja pridavana govornom jeziku, situacije u kojima se ne otkriva više od od onog što se događa u danom trenutku, a radnja se razvija kroz međusobne odnose likova. Sam kaže da kazalište, barem ono norveško, opterećeno Ibsenom, ne voli, a prije nego što su upustio u pisanje za kazalište napisao je sedam proznih djela, romana i zbirki pripovjetki, te tri zbirke poezije. Zovu ga majstorom minimalističke forme, a u Hrvatskoj se prvi put pojavio 2003. u HNK Split s 'Varijacijama o smrti' u režiji Nenni Delmestre.
'Noć pjeva pjesme svoje' još je jedna Fosseova studija ispraznih odnosa i nemogućnosti dokidanja istih. Trokut glavnih likova čine muž, žena i njen ljubavnik, a osim njih u predstavi se pojavljuje i roditeljski par. Tekst je krajnje pojednostavljen, čime istovremeno dobiva poetsku dimenziju, a redatelj Dino Mustafić odlučio je i da takvoj reduciranosti najbolje pristaje mala dvorana ZeKaeMa Miško Polanec.
Glavna odlika Fosseovog komada je ravnodušnost kojom likovi pristupaju događanjima oko njih, te tako odsutnost bilo kakve nade u bolju sutrašnjicu rezultira i mučnim raspletom – samoubojstvom muža, neuspjelog pisca, koji se u trenutku kad misleći da ga supruga s kojom nije uspio ostvariti nikakvu komunikaciju napušta, ne znajući da je odlučila ostati, ubija.
'Noć pjeva pjesme svoje', osim što je prva zagrebačka režija koju je ostvario sarajevski redatelj Dino Mustafić, u Hrvatskoj najpoznatiji po radu u Rijeci, ujedno je i prva ovosezonska predstava novopridošlice u ZeKaeMov ansambl Nine Violić, kojoj to doduše nije i prva predstava na Zekaemovim daskama, jer je već gostovala u 'Kraljevu' Paola Magellija te 'Hamperu' Renea Medvešeka.