U radu poznatog njemačkog dramatičara Bertolta Brechta, važnu ulogu zauzimaju tzv. poučni komadi, odnosno Lehrstücke, među koje pripadaju i Onaj koji govori da, onaj koji govori ne.
Poučni komadi nastajali su Brechtovoj ranoj fazi, često u suradnji s Kurtom Weillom, pa je tako i 'Onaj koji govori da', u početku bio zamišljen kao opera, no u finalnoj je revidiranoj verziji, kojoj je Brecht pridružio i suprostavljeni 'Onaj koji govori ne', završio bez glazbe. 'Onaj koji govori ne' nastao je nakon što su se glumci pobunili da je priča o žrtvovanju, koju je Brecht preuzeo iz no drame isuviše jednostrana, te je Brecht kao odgovor napisao novi komad, koji koristi neke iste postavke, no djelovanje glavnog lika se razlikuje. Od originalne no drame Brecht je zadržao priču o usponu na planinu, s tim da je hodočašće zbog bolesne majke pretvorilo u ekspediciju koja odlazi po lijekove za cijelo selo.
Danas se komadi često izvode zajedno, a nije rijetkost ni da se redatelji odluče upotrijebiti i Weillovu glazbu, od koje je Brecht na kraju odustao. To je slučaj i s verzijom koju je direktor Volksbühne am Rosa-Luxemburg-Platz, jedno od najistaknutijih imena europskog kazališta, Frank Castorf, zamislio kao cabaretsku izvedbu.
Castorfove predstave obilježene su društvenom kritikom, a često se predstavlja radikalnim postavama velikih komada prošlosti, poput Shakespearea, Dostojevskog, Williamsa i Schillera, u postdramskoj formi.
Predstavu možete pogledati na Festivalu malih scena u Rijeci.