Urnebesna tragedija je tragikomedija srpskog dramskog pisca i scenarista, Dušana Kovačevića, napisana 1991. godine, koja se bavi puštanjem duševnih bolesnika iz psihijatrijske ustanove te njihovim postupcima koji izazivaju kaos kamo god krenuli.
'U manjoj ili većoj mjeri, on o sjećanju piše kao da je o nužnosti koja nam pomaže da prihvatimo prošlost, živeći u sadašnjosti. Sa ciljem da razumijemo budućnost. I sve to vrlo oštro, a opet s nekom naročitom toplinom. Kako razumijemo sebe u tim okvirima? Koliko se ne poznajemo i ne osjećamo? I postoji li netko tko u tom “urnebesno tragičnom” svijetu, u tom prelistavanju stranica sjećanja, može izaći bez ožiljka? Netko tko može srušiti utopiju da je “dijete čovjekov roditelj”? Teško.' govori o Kovačevićevom tekstu Slobodan Obradović, dramaturg predstave.
Redateljska interpretacija Veljka Mićunovića za Crnogorsko narodno pozorište iz Podgorice u prvi plan pak stavlja dječaka Nevena koji se danas, dvadesetak godina kasnije, prisjeća te potresne noći iz izvornika.