Ako je mjesto radnje Bagdad, a glavno lice žena koja pokušava odgoditi smrt za još jednu noć, pa još jednu, pa još jednu... malo što zvuči aktualnije od toga. Pa ipak, žena koja odgađa smrt zove se Šeherezada, a vrijeme radnje je kojih tisuću i sto godina pomaknuto unatrag prema početku naše ere. Da budemo precizniji, to je vrijeme u koje se otprilike smješta predložak, Tisuću i jedna noć, i tako barem stvari u njemu stoje.
Redatelj Ivan Leo Lemo odlučio se odmaknuti od koncepta arapskog zbornika koji sadrži raznolike pripovijetke, bajke, romane, novele, humoreske i anegdote, te osim njih u predstavu upisati priče o ženama iz različitih povijesnih razdoblja, uključujući i današnje vrijeme. Tako Šeherezada može postati porno glumica koja glumi u filmu 'Arapske noći 2', a publika kliziti između nekoliko razdoblja i kultura o kojima glavna junakinja priča caru Šehrijaru.
Osim što se bavi najvječnijom od vječnih tema, odnosno - a čime drugime nego ljubavlju, predstava još propituje i odnos Istoka i Zapada, tj. nesporazum između islama i kršćanstva kojima je, prema autoru, zajednički princip uređenja svijeta takav da samo muškarcima dopušta vladati. Započevši predstavu mitološkim prikazom početka patrijarhata te inzistirajući upravo na tom motivu, Lemo kroz, s jedne strane mudrost, a s druge strane putenost bagdadskih priča, gradi svoju, onu o degradaciji duhovnosti u današnjem svijetu.