Skup, komedija u pet činova, sačuvana je u krnjem obliku bez završetka, dok već u samom prologu autor navodi kako je inspirirana je Plautom (Aulularia). Iz već spomenutog uvoda potječu i neke od najcitiranijih rečenica domaće književnosti, a koje svake godine redovito zbunjuju manje načitane gledatelje prenosa otvorenja Dubrovačkih ljetnih igara:
‘Njarnjasi, kako znate, večeras festižaju. (...) ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju'
U uvodu nam se, naime, prikazuje ‘kazalište u kazalištu', a sam prolog ukratko objašnjava radnju komada:
'Starac će njeki bit koji je našao tezoro u munčjeli i skrio ga u neki ormar pod ognjište - taji da ga je našao. Ima jedihnu kćer; prije hoće kćer ne udat nego joj od tezora dat išto za prćiju.'
Potom Skup, u pripremama za kćerino vjenčanje blago sakriva u grob u crkvi, no prati ga Munuo, koji krade blago. Munuo je zaljubljen u Dživinu služavku Grubu, koju prosi Zlati Kum, ali vidjevši Skupovu mahnitost, odustaje od vjenčanja. Skup traži svoje blago, a Kamilo, želeći Skupu otkriti da su se on i Andrijana zaručili, govori da je blago, to jest Skupova kći - njegova. Skup pak misli da je riječ o zlatnicima, pa optužuje Kamila za krađu. U međuvremenu Munua otkriva Kamilov prijatelj Pjerić, i dovodi ga pred Kamila, Skupa, Dživa i Zlatoga Kuma...