Život je čudo

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
O umijeću radovanja životu, svim nedaćama usprkos, govori nova predstava Teatra Rugantino nastala u spomen na osnivača tog neovisnog kazališta, Ivicu Vidovića.
autorski tim funkcija
Ivica Ivaniševićautor teksta
Sanja Boljevićautor grafičkog oblikovanja
Vid Begićautor videa
Vladimira Spindlerfotograf
Marija Bingulamajstor maske
Gordana Gadžićredatelj
Gordana Gadžićproducent
Elvira Ulipkostimograf
Darko Rundekskladatelj
Miljenko Sekulićscenograf
Aleksandar Mondecaroblikovatelj svjetla
izvođači uloge
Siniša Popović

Tekst Ivice Ivaniševića, Život je čudo, pisan je po narudžbi velikana našega glumišta i osnivača Teatra Rugantino Ivice Vidovića koji je poželio vratiti se najrizičnijoj scenskoj formi, monodrami, i to s materijalom koji će zrcaliti ponešto od njegova iskustva i osobnosti.

Nažalost, prerana smrt spriječila je Vidovića da predstavu i odigra, a u spomen na njega ulogu je preuzeo - Siniša Popović, dok u redateljskoj ulozi debitira Gordana Gadžić.

Priča je drame slijedeća:

"Izmiren sa sudbinom i svijetom prostodušni Splićanin Fabijan pripovijeda o odrastanju u siromašnom ribarsko-težačkom predgrađu, životu tijekom fašističke okupacije, internaciji u izbjeglički logor El Shatt, danima socijalističke izgradnje, tranzicijske razgradnje... No, velike i dramatične smjene društvenih poredaka samo su kulise pred kojima se zbrajaju svi emocionalni gubici. Njegov životopis slijedi obrazac zdravstvenoga kartona – sva važna razdoblja i epizode jedne sasvim osebujne biografije rekonstruiraju se uz pomoć bolesti od kojih je u određenom trenutku patio. A naš je Fabjan u tome pogledu neupitni udarnik: pravi Stahanov u svijetu pacijenata. Lakše je nabrojati zdravstvene tegobe koje su ga nekim čudom mimoišle, negoli pošasti kojima nije uspio uteći. Te nevolje nisu, međutim, odredile samo njegov životni put, nego i svjetonazor, duboko uvjerenje da je svo to ipak imalo smisla..."

Sam autor teksta predstavu pak najavljuje ovako:

"Svaki čovjek kada dospije u neke ozbiljne godine – ako putem nije izgubio samopoštovanje, nego je dapače ponosan na sve što je za sobom ostavio – voli o svome životu razmišljati kao o drami.

Kako krivo! Jer, svi naši životi nisu ništa drugo doli zbroj pojedinačnih komedija. I kad nam je najgore, i kad nam se čini da smo dosegnuli dno, treba samo malo pričekati i sudbina će nas već nekako obradovati kakvim smiješnim kontrapunktom koji će sve naše muke rastopiti kao čaša vode šumeću tabletu. Da nije tako, život bi stvarno bio nepodnošljiv. A podnosimo ga, svi ga itekako podnosimo, ne bismo ga mijenjali ni za jedan drugi."

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE