"Dekadencija je studija vladajućih ili viših klasa, zvanih tako zbog zagušenih vokala,a ne zbog nekog pravog postignuća. Glas je stisnut u dubini grla kako bi emitirao što je manje moguće emocija. Suglasnici su tvrdi i grizu, jer se emocije prenose vokalima.... njihov užitak je često izravno proporcionalan bolu koji zadaju postižući ga. Primjerericeuzrokujući nepodnošljivu patnju kako bi dobili izvanredne paštete, kuhajući žive jastoge i druge rakove, i loveći bespomoćne životinje kako bi dali smisao svojim nedjeljama. Kreiranje ove drame posljedica je želje da se oslobode fantazije koje inspiriraju raskalašeno uživanje."
Tim riječima britanski glumac, pisac i redatelj Steven Berkoff opisuje vlastitu dramu Decadence ili Dekadencija, nastalu 1981. u ciklusu dramskih tekstova u stihu, nazvanom East iliti Istok.
U praizvedbi, a koja se zbila u jeku berkofomanije, igrali su Linda Marlowe i sam autor, koji je potom odmah krenuo u prikupljanje sredstava za ekranizaciju teksta. No, investitori su držali da Marlow nije dovoljno velika zvijezda, pa je Berkoff bezuspješno na suradnju pokušavao navabiti Mirandu Richardson i Helen Mirren. Obje su ga odbile, pa je film Dekadencija konačno snimljen tek 1994. i to s Joan Collins u ženskoj ulozi.
U svojoj knjizi Second Act, Collins rad na filmu opisuje u poglavlju naslovljenom The Ego has landed (Ego je sletio), navodeći među inim kako je Berkoff "egomanijak i control freak".
Niej zgorega napomenuti kako je kritika je iznimno ishvalila ulogu Joan Collins, dok je Berkoff prošao prilično loše, pa cijeli film nije imao većeg odjeka.
No, u godini u kojoj je snimljen Dekadencija je dobila i svoju prvu hrvatsku kazališnu produkciju, kojom je i službeno otvoren Teatar EXIT.