Današnje Satiričko kazalište Kerempuh osnovano je 1964. godine pod imenom Jazavac, a prema slavnoj komediji Petra Kočića, Jazavac pred sudom.
U godini u kojoj je pak kazalište trebalo proslaviti 30 obljetnicu postojanja, promijenilo je ime.
Direktan povod za to bio je tekst što ga je 30. ožujka 1994. u Večernjem listu objavila umirovljena bivša kritičarka Vjesnika, Marija Grgičević, a u kojem se 'objašnjava' nužnost promjene imena kazališta argumentima da je Kočić “velikosrbin“ i “naš dušmanin“, premda je u trenutku objavljivanja teksta Kočić bio mrtav 78 godina.
17 dana kasnije, dakle 16. travnja 1994., dr. Stipe Šuvar u svom listu Hrvatska ljevica objavio je (pod pseudonimom Joža Jazavac) satirički članak Jazavac pred sudom preimenovane povijesti, u kojem je (uz egidu - humorska) Mariju Grgičević nazvao “Hrvatinom u ženskom izdanju“, “kulturnom seljačinom“, “velikohrvatskom gospom“ i “najnovijom jazavčarica“.
Grgičević sve to nije shvatila kao šalu, pa je promptno podignula tužbu protiv Šuvara i na ime duševnih boli zatražila čak 300.000 kuna, da bi tijekom procesa cifru smanjivala do konačnih 60.000 kuna. Godine 2006. sutkinja Ana Ćurković-Dražić na Općinskom sudu u Zagrebu presudila je u korist tužiteljice, a tu je presudu krajem 2009., više od pet godina nakon Šuvarove smrti (!), potvrdio i Županijski sud, naloživši njegovoj udovici, kao nasljednici poduzeća koje je izdavalo Hrvatsku ljevicu, da Mariji Grgičević plati 20.000 tisuća kuna s kamatama, zbog “povrede časti, ugleda i dostojanstva tužiteljice“.
Posebno je zanimljivo kako u obrazloženju svoje presude sutkinja Ćurković-Dražić otvoreno priznaje kako je “utvrđeno da se radi o satiričnom članku“, odnosno da “iz smisla i tona spornog članka proizlazi da se radi o satiričnom tekstu“.
Hoće li, koliki i koji dio cijele ove priče biti sadržan u autorskom procesu Olivera Frljića na sceni Kerempuha u sezoni 2014/2015, još je prerano govoriti.
No, službeno, kazalište predstavu najavljuje ovako:
Mlađe generacije Jazavca nikada nisu upoznale. Starije su ga, sukladno službenim kulturnim politikama, temeljito zaboravile. Što se događa kad se ovaj nezvani gost vrati u kazalište koje se nekada dičilo njegovim imenom? Pravimo li se i dalje da ne znamo tko je i što Jazavac?
