Tekst prenosimo u cijelosti.
***
Od ponedjeljka, 14. srpnja 2014. u 14 sati, nastala je neviđena trka u donošenju pravilnika o radu ustanova u kulturi Grada Zagreba. Ravnatelji ustanova u kulturi (i vrtićima), dobili su toga dana na sastanku održanom u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport, zadaću da u hitnom postupku, to će reći jučer, obavijeste predsjednike upravnih vijeća, da u roku odmah sazovu sjednice i usvoje nove pravilnike o radu kojima će plaće kulturnih radnika biti smanjene od 4 do 15 posto. Čak su im dostavljene i „šprance“ pravilnika o radu u vidu radnoga materijala, kako to ne bi bio zamoran i ne daj Bože, dosadan posao. Može ga se odraditi onako na brzinu. Forma je to, jer je tako odredio „on“.
Stvar je poprimila dramatične oblike onoga trenutka kada su zaprepašteni ravnatelji, koji su pozvani na sastanak na temu ostvarivanja programa ustanova u kulturi, (a ne na izmjene pravilnika o radu), shvatili da su članovi njihovih upravnih i kazališnih vijeća, gle čuda, na godišnjem odmoru. Nitko od njih nije javno problematizirao zadatak – smanjivanje plaća, ni vrijeme, kada se to po nalogu mora provesti. Prestravljenje je izazvala činjenica da nije sigurno da se zadatak može izvršiti u zadanom roku – odmah. Tako je krenula inovativnost i kreativnost u smišljanju načina kako udovoljiti „gazdinoj“ zadaći, i donijeti pravilnike, a telefonsko izjašnjavanje nije moguće. Ipak je riječ o temeljnom pravnom aktu ustanova koji određuje pravni i materijlani status zaposlenika i iz kojega proizlaze brojne pravne i financijske posljedice, pa i odgovornosti ravnatelja. Zato je donošenje novih pravilnika o radu sa smanjenim plaćama, ipak trebalo odraditi na „normalnim“ sjedećim sastancima.
Pravilnici u sjeni smokvina lista
I dok se u ovome trenutku u nekim ustanovama u kulturi održavaju sastanci u pravilu krnjih sastava upravnih vijeća, (članovi su doletjeli iz tko zna kojih kutaka Lijepe naše i šire), i izglasava smanjivanje plaća zaposlenih kulturnih radnika kako je to „gazda“ zadao, neki članovi upravnih vijeća nisu se dali maknuti iz svojih odmorišnih pozicija. Oni su odlučili da u hladu smokve, suncobrana ili nekog jarbola, na plavome Jadranu listaju to dosadno štivo pravilnika o radu, koje im kvari zasluženi odmor. Pa će kao npr. uvaženi baletni umjetnik i koreograf Dinko Bogdanić, član upravnoga vijeća KC Peščenica glas ipak dati telefonom. Pa što bude da bude. Drugi su čitabu dobili ekspres poštom kao naprimjer član upravnoga vijeća Gradskog kazališta Komedija Ivica Prlender, koji je naravno u Dubrovniku, pa će svoje „za“ na isti način vratiti u kazalište.
Moglo bi se nabrajati još takvog inovativnog upravljanja. No, kako ne bismo bili zamorni, ovdje ćemo stati, jer moramo objasniti čemu takva žurba, čemu panika usred ljeta. Gradonačelnik gospodin Milan Bandić, dosljedan svojem javnom obećanju da će plaće u Gradu Zagrebu svima smanjiti za 4 do 15 posto, nema izbora. Za ovo postupanje krivi su tamo neki uporni i dosadni sindikati koji nisu pristali da se to dogodi potpisom kolektivnih ugovora, pa nema druge, ako se hoće biti pravedan „gazda“ (tako ga zovu neki ravnatelji ustanova u kulturi, a i mnogi drugi) nego izvršiti obećano, promjenom pravilnika o radu. A to je u opisu posla članovima upravnih i kazališnih vijeća, za što, molit ću lijepo, primaju naknadu. Pa neka i rade.
Pravednost „gazde“
Pravednost „gazde“ koji jednako oduzima svim zaposlenima bila bi dirljiva, da nema slijedećih činjenica: kultura je javna djelatnost Grada Zagreba, hrvatske kulturne metropole, koja je u posljednjih 4 godine smanjena za 50 milijuna kuna ili čak 10 posto, dok je proračun Grada Zagreba rastao (sa 6,306 milijardi 2010. na više od 7 milijardi 2014.), a Ured gradonačelnika bujao s porastom sredstava od 53,073 milijuna kuna u 2010. na 83,492 milujuna kuna 2014. Dakle, novac iz kulture pravedno je i korisno preraspodijeljen u nabujali Ured gradonačelnika u kojemu posebni, pa viši, pa savjetnik, pa specijalist ima smanjeni osnovni koeficijent 4,82 (osnovica 4.602 kune). Najviši pravedni osnovni koeficijent kulturnih radnika pravednom „gazdi“ bit će u pravilniku o radu, molit ću lijepo, za glumca prvaka, muzejskog ili knjižničarskog savjetnika (što su najviša stručna zvanja u kulturi) 3,39 (osnovica pravedno, da pravednije ne može biti 3.620 kuna). Pravednost i principijelost dakle, podrazumijeva smanjivanje i do sada manjih plaća, pa i usuprot zdravoj logici i činjenici da će se na taj način nepravedna razlika u plaćama kulturnih i upravnih radnika još više povećati.
No, cijela „operacija“ pravilnici o radu, dobro je promišljeni uradak „gazde“ što potvrđuje dopis od 1. srpnja 2014. koji potpisuje gradonačelnik gospodin Milan Bandić, a u kojemu stoji „… pristupili smo usklađivanju plaća (zaposlenih u ustanovama Grada Zagreba, op.a.) s plaćama službenika i namještenika u upravnim tijelima (onaj koeficijent 4,82,op.a.)… u rasponu plaća po modelu Odluke o plaćama službenika i namještenika“. Treba čestitati autoru ove rečenice, jer ona znači: Pravila usklađivanja donosi „gazda“ samostalno, bez obzira na rezultate analiza, zatečeno stanje i evidentnu nepravdu prema kulturi i 1750 zaposlenih u kulturnim ustanovama Grada Zagreba, te 5.500 teta u gradskim vrtićima. Pri tom je ključna riječ raspon, pa će se pokazati da je smanjivanje plaća i za 50% u rasponu i da se može govoriti o usklađivanju. Svaka čast na takvoj pravednosti.
Kukavičje jaje ili odgovornost članova upravnih vijeća
Taj posao pravednog usklađivanja plaća u rasponima što ih je odredio „gazda“, odradit će upravna i kazališna vijeća ustanova. Očekivati je, s obzirom na činjenicu da se radi o jednom od osnovnih zakonskih akata ustanova, koje određuju živote zaposlenika, ali i odgovornost poslodavaca, da će članovi upravnih vijeća na temelju svojih stručnih mišljenja i pribavljenih relevantnih činjenica i analiza, odgovorno i moralno (možda s nešto uzrujavanja što ih se ometa na zasluženom odmoru, isprika u ime sindikata), bez postavljanja suvišnih pitanja, usred žarkoga ljeta na raznim odmorišnim destinacijama izglasati nove plavilnike o radu zaposlenih u ustanovama kulture Grada Zagreba. U ime principijelonosti i pravednosti, smanjiti će plaće od 229 do čak 1.858 kuna. I sve to po mjerilu pravednosti „gazde“.
Volili bismo zaviriti u glavu i dušu ,recimo, primadone hrvatske operete, uvažena prvakinja kazališta gospođe Sandre Bagarić, kada, kao predsjednica kazališnoga vijeća Dramskog kazališta Gavella, bude po zadatku „gazde“ digla ruku za smanjivanje plaća svojih kolega (nadamo se da je pristigla na sjednicu vijeća, jer znamo da je na zasluženom godišnjem odmoru). Jer, nepoznat nam je osjećaj koji izaziva olako ho-ruk dizanje ruku za po nalogu „gazde“ kojim se smanjuju plaće kolegama i drugim kulturnim radnicima, a “za“ što primaju naknadu. Sitnu i u ime pravednosti smanjenu, kazali su neki uvaženi članovi kazališnih vijeća.
No, pitanje je i što je u srcu i glavi čovjeka – člana upravnog ili kazališnog vijeća, koji pod smokvinim listom glasuje za smanjivanje i svoje plaće (1.209 kuna). Pri tom, naivno predpostavljamo da su svjesni da neki odnosi vrijednosti njihova rada i rada upravnih radnika odavno postoje. Ta primadonama smo se uvijek divili, zar ne? O Bože, kojeg li ludila! Oprostite primadona Bagarić, ako Ste odbili sudjelovati u svemu ovome. Strah za ljude kojima se divimo to proizvodi!!!. No, nije mali broj članova upravnih i kazališnih vijeća, koji su zaposlenici ustanova u kulturi ili upravnih tijela. Njihovu je psihu lakše dokućiti. Riječ je o jasnom interesu, čak se da razumjeti i taj čisti sukob interesa. Pri njihovu imenovanju, naime, naravno da se nije mislilo o tom nevažnom detalju – sukobu interesa, pa je sasvim normalno da zamjenik pročelnika Ureda za obrazovanje, kulturu i šport, pače zamjenik za kulturu, predsjedava upravnom vijeću Zagrebačke filharmonije, o čijem financiranju sasvim „objektivno“ svaku godinu donosi odluku; ili da savjetnica u Uredu koja odlučuje o financiranju Gradske knjižnice Zagreb bude i članicom upravnoga vijeća iste i naravno pored plaće po onim pravednim višim koeficijentima i višoj osnovici, dobiva još i smanjenu naknadu, ili…… Ma dosadno je to nabrajanje.
I zato zvoni i do neba se čuje pitanje, je li „operacija“ pravilnik o radu u sjeni smokvina lista, kukavičje jaje ili je ispit odgovornosti i moralnosti članova upravnih i kazališnih vijeća?
Ne bi se trebalo čuditi, da mnogi od njih kažu da su pravilnike izglasali po svojoj savjesti, telefonom s nekih odmorišnih destinacija, jer novca nema. Istaknula je to i članica kazališnog vijeća ZKM-a Kostadinka Velkovska (a gle čuda, članica je i kazališnog vijeća u Dramskom kazalištu Gavelli). Rekao je to i „gazda“, pa je sukladno tome i suprotno svim tabelama koje je primila, izglasala novi pravilnik o radu i smanjila plaće za 130 radnika. Drugi analize, oprostite, molit ću lijepo, nisu imali prilike vidjeli. Bog će to oprostiti, jer, naravno, ne znaju što čine. „Gazda“ neizgasavanje pravilnika o radu pod smokvinim listom, vjerojatno ne prašta. Srđžba „gazde“ bila bi strašna, naravno. Neka oproste svi koji su imali i imaju namjeru ozbiljno, odgovorno i pošteno raditi taj posao. Ali dilema ostaje – je li ovo kukavičje jaje i je li podmetnuto u (ne)zgodno vrijeme? Nje, međutim neće biti u rujnu, kad smokve dozriju, jer će morati objasniti kolegama kojima su izglasali smanjivanje plaća, na temelju čega su to napravili i je li sredstvo bilo telefon ili poštanska pošiljka sa udaljenih odmorišnih destinacijama. Bit će to dokaz i da taj inače najozbiljniji i prevažan posao koji dotiće sudbinu svakog zaposlenika, kolege, kulturnog radnika, odrađuju nekulturno. Daljinskim i poslušničkim donošenjem pravilnika o radu ustanova u kulturi Grada Zagreba, nisu uvrijeđeni i poniženi samo radnici, ponižena je kultura. Molimo Boga, da je takvih članova kazališnih i upravnih vijeća zanemariv broj. Vidjet će se to po broju novih pravilnika o radu, koji će za 14 dana stupiti na snagu.
Članovi upravnih vijeća – slijedeća vaša odluka je smanjivanje broja zaposlenih
Piše u onom spomenutom dopisu gradonačelnika od 1. srpnja 2014. da će se broj zaposlenih smanjiti za 5 %. I to će biti posao članova upravnih i kazališnih vijeća. Ako gradonačelnik to što je napisao ozbiljno misli, a mi mu vjerujemo, treba ostaviti još nešto dana godišnjeg odmora za taj posao. Bit će to u vrijeme skijanja, ako operacija pravilnika pod smokvinim listom uspije.
Gazda ili gradonačelnik? Na kraju je preostalo da svatko za sebe odgovori što označava naziv „gazda“ i kojem bi se prošlom vremenu dao prispodobiti. Sindikat, a i ja osobno, bi volili da je ovaj zadatak dao gradonačelnik, naš gradonačelnik, gradonačelnik hrvatske metropole u 21. stoljeću, jedne od europskih metropola, hrvatske kulturne metropole,… Značilo bi to da se s kulturom razgovara, da se o njoj skrbi i da ta javna djelatnost toliko važna za očuvanje hrvatskoga bića u velikoj Europi, pravedno dijeli sudbinu proračuna Grada Zagreba. Gazda, koji u srpnju daje zadatak da se pravilnici o radu za kulturne i vrtićke radnike (ukupno 7.500 od 10.500 zaposlenika koje financira proračun Grada Zagreba) mijenjaju pod smokvinim lišćem, telefonom ili ekspresnim poštama, nas plaši. Još više nas plaše svi koji će sa odmorišnih destinacija izglasati te pravilnike o radu. Vjerujte, nisu tu najvažnije plaće, jer narod će preživjeti. One su samo još jedan dokaz gdje smo.
Kako smo stigli u to ludilo?
Ljubica Pilić