Login za korisnike

Gorke suze Petre von Kant

Martin Kušej konačno se predstavlja hrvatskoj publici predstavom prema drami Reinera Wernera Fassbindera.

***

Gorke suze Petre von Kant drama je Rainera Wernera Marie Fassbindera po kojoj je sam snimio i istoimeni igrani film 1972. godine.

Prema hrvatskom Filmskom leksikonu:

Film je studija sadomazohizma i odnosa moći na erotskoj, obiteljskoj i poslovnoj razini. U središtu je svojevrstan erotski trokut – Petra svoju sluškinju i asistenticu Marlene tretira kao objekt, da bi sama trpjela emocionalnu inferiornost u odnosu s ljubavnicom Karin, intrigantno nadopunjenu materijalnom, statusnom i obrazovnom superiornošću spram ljubljene; propitivanje odnosa moći prošireno je Petrinom dominacijom nad majkom i kćerkom. Petrino samoosvještenje pri kraju filma, kad zaključi da nije voljela Karin nego ju je samo željela posjedovati, može djelovati pretenciozno i patetično, ali je ponajprije sastavni dio artificijelno melodramatičnog svijeta likova i opće campovske intonacije filma, to više što Fassbinder, premda ih simpatizira, nema iluzija o likovima i životu uopće. Komentirajući mišljenje većine kritičara da je završni odlazak Marlene, u trenutku kad joj je Petra ponudila da budu ravnopravne suradnice, izraz njezine emancipacije, redatelj je izjavio kako je, po njegovu mišljenju, Marlene otišla jer ne može prihvatiti bivstvovanje izvan sadomazohističke sfere odnosa, odn. da se zaputila u potragu za odnosom u kojemu će iznova imati, jedinu prihvatljivu joj, ulogu ropkinje. Artificijelnost filma povezana je i s kaz. smještajem radnje u jedan jedini ambijent (Petrina spavaća soba) i kompozicijom od 5 činova (međusobno jasno odvojenih zatamnjenjem/odtamnjenjem). Fassbinder nije ni pokušao »otvoriti« te zadanosti, nego je prostorno-vremensku i karakterizacijsku zgusnutost predloška iskoristio za psihološko intenziviranje likova i njihovih odnosa. Fluidna režijska izvedba, odn. dugi kadrovi s mnoštvom vožnji i panorama, te majstorskim korištenjem odraza u zrcalu za širenje skučena prostora neizravnim dubinskim kadriranjem otklanja pak opasnost od pukog »snimljenog kazališta«.

No, u interpretaciji austrijskog redatelja slovenskog podrijetla, Martina Kušeja, priča se značajno zaoštrava. Kako kaže službena najava:

Redatelju je prije svega stalo do strogoće i sažetosti. Kao pod nemilosrdnim okriljem kakvog znanstvenika, Kušejeve scene odumiru u hladnom, ali veličanstvenom svjetlu. Pomoću „Petre Kant“ Martinu Kušeju je uspjelo dati jasan uvid u kapitalizam suvremenih osjećaja, "tvrd, prodoran i hladan", a istodobno i "neobično intiman" komad. Kušej „raskrinkava motive glavnih likova, a da ih pritom ne osuđuje“, „nameće nam bliske teme, ali opet se nekako uspijeva zadržati s one strane promatračkog stakla“. Glavna junakinja istodobno je „hladna i vatrena“, a način na koji iz svog sićušnog, koščatog tijela zna izvući „strastveno uzbuđenje i gorki poraz“, kako ga naizmjence „upliće u igru“ i „stavlja na kocku“, mora se nazvati „prvoklasnim“.

Nakon niza neostvarenih najava, poglavito one gostovanju njegove interpretacije Krleže, ovo će biti prvo gostovanje neke Kušejeve predstave u Hrvatskoj.

autorski tim
Annette Murschetzscenograf
Heidi Hacklkostimograf
Jan Faszbenderskladatelj
Tobias Löffleroblikovatelj svjetla
Andreas Karlaganisdramaturg
Martin Kušejredatelj
Rainer Werner Maria Fassbinderautor teksta

izvođači
Andrea WenzlKarin Thimm
Bibiana BeglauPetra von Kant
Elisa PlüssGabriele von Kant
Elisabeth Schwarz Valerie von Kant
Michaela Steiger Sidonie von Grasenabb
Sophie von Kessel Marlene

Odgovori

POVEZANE VIJESTI