Ganeš je predstava unutar predstave, a priča dvije priče. Prva je ona o putovanju Ganeša, hinduističkog boga mudrosti, njegovim uspjesima i preprekama koje nadilazi, a sve ne bi li od nacista u originalni kontekst vratio sveti sanskrit simbol svastike. Drevni simbol dobre sreće i prosperiteta čije je značenje u potpunosti pervertirao Treći Reich. Druga je priča ona o izazovima kazališne kompanije da na scenu postavi već spomenutu prvu priču, o južnoazijskom božanstvu koje se suočava s užasima holokausta.
Svemu ovome treba dodati i činjenicu da predstavu producira australska kompanija Back to Back Theatre čiji su izvođači osobe s različitim stupnjem intelektualnih poteškoća i koje kroz proces rada na predstavi vodi redatelj čiji cilj - propitivanja odnosa moći i nemoći - ovdje dobiva posve novo značenje.
Naime, Bruce Gladwin, redatelj i umjetnički ravnatelj komapnije, istu je manifestom osnovao 1987. s namjerom da publiku 'oslobodi kondicionirane reakcije i poznatog'. Odonda do danas, Back to Back se prometnuo u jednu od najhavljenijih australskih komapnija čiji ansambl okuplja najrazličitije izvođače - od onih oboljelih od Down i Tourettovog sindroma, do onih s autizmom - a čiji je proces rada temeljen isključivo na improvizacijama i devisingu. Samu predstavu inspirirali su crteži jedne od njezinih članica; ona je naime neprestano crtala Ganeša.
Nakon tri godine razvoja, predstava je premijerno izvedena na Melbourne Theatre Festivalu 2011. i odonda je pobrala svu silu nagrada, uključujući i najvažniju australsku za predstavu godine, a neposredno prije gostovanja u Zagrebu igra i na Edinburgh International Festivalu, o čemu smo vam pisali ovdje.
