Koliko god da ste obrazovani u povijesti drame i kazališta, malo je vjerojatno da ste čuli za čovjeka po imenu Felix-Frederic Herbert, a upravo je on zaslužan za rođenje nadrealizma i teatra apsurda.
Rečeni je gospodin, naime, bio navodno tako užasan profesor fizike u liceju u Rennesu, da su tamošnji đaci Henry Morin i brat mu Charles njemu ''u čast' napisali skeč Les Polonais iliti Poljaci, a koji se redovito izvodio po kućama i zabavama školaraca. Isti je dospio u ruke 15-godišnjem Alfredu Jarryu i toliko mu se svidio da ga je godinama dorađivao sve dok iz prvobitnog skeča nije nastala drama Kralj Ubu iliti Ubu roi, koju teoretičari danas smatraju rodonačelnim tekstom nadrealnog i teatra apsurda.
Praizvedena je 10. prosinca 1896. u pariškom Théâtre de l’Œuvre uz pripadajući skandal, te nakon burne reakcije publike u kojoj je među inima sjedio i William Butler Yeats, odmah skinuta s repertaoara. Ta je zgoda posljedično gotovo u potpunosti definirala Jarryjev život, a on se sam s dramom toliko srodio da se na kraju života počeo potpisivati kao - Ubu.
Tekst je kasnije preseljen u lutkarsko kazališta i tamo kratko izvođen, da bi s vremenom stekao kultni status, a sam mu je Jarry napisao i dva nastavka od kojih niti jedan nije izveden za njegova života.
Tekst je djelomično parodija Shakespearovih drama Macbeth, Hamlet i Kralj Lear, začinjena frivolno-opscenim pubertetskim doskočicama, no zahvaljujući Jarryevu talentu, rezultat je zapanjujuće koherentan i svojevrsni izraz podsvjesti.
Na početku komada, Ubu predvodi revoluciju u kojoj ubija kralja Poljske i većinu kraljevske obitelji. Potom pod izgovorom velikih reformi pobije svo plemstvo i sve državne službenike, a jednog od svojih dojučerašnjih miljenika baci u zatvor... ovaj pobjegne i zatraži zaštitu od ruskog cara, pače nagovori ga da napadne Ubua... to se i dogodi, a slijede borbe u Ukrajini, napad medvjeda, lažno ukazanje anđela Gabrijela i brojna druga čudesa...
Kralj Ubu doživio je svu silu obrada u raznim medijima, po njemu je nazvan i eksperimentalni američki rock band, a u regionalnim je okvirima poznat kao kultna predstava Ateljea 212 iz 1964. godine u režiji Ljubomira Mucija Draškića, sa Zoranom Radmilovićem u naslovnoj ulozi. Predstava se na repertoaru zadržala skoro 20 godina, do smrti glavnog protagonista, a njezinu snimku u cijelosti možete pogledati u našoj videoteci, tj. ovdje.
Na Festival svjetskog kazališta 2014. Kralj Ubu stiže u hvaljenoj produkciji britanske kompanije Cheek by Jowl i režiji Declana Donnellana.
Službena najava predstave kaže ovako:
U pomodnoj dnevnoj sobi ljepuškast par (Christophe Grégoire i Camille Cayol) ugodno razgovaraju, pripremajući se za dolazak gostiju. Njihov sin (Sylvain Levitte) šulja se sobom s videokamerom te nakon petnaestominutnog obilaska stana projicira na zidu svoj školski film koji zumira sirovo meso, prljavi toalet te druge odvratne prizore. Vrativši se na kauč, pozornica postaje zelena, a njegovi se uglađeni roditelji pretvaraju u Oca i Mamu Ubu. U 90 minuta oni će prikazati invaziju na Poljsku, masakr plemstva, sudaca i financijera, pljačke, prizore nasilnog seksa, galamit će i pričati prostote na izmišljenom jeziku. Njihov sin princ u ratu postaje siroče. Njegovo su oružje cjedilo, zahodske četke i riblji fileti. Nasreću, ova kazališna dosjetka mijenja atmosferu i u razbijenoj dnevnoj sobi traje zabava za odrasle koji znaju što je pristojnost. Je li se sve to događalo u dječakovom umu? Jer u suprotnom anarhija je stvarnost, a civilizacija samo san?
