Tosca 914 je treći dio dokumentarističke trilogije Svaka revolucija je bacanje kocke. Inspiraciju je pronašla u slučaju neuspješnog atentata Jakoba Schäffera na bana Skerlecza koji se dogodio 25. 05. 1914. nakon prvog čina opere Tosca, u auli i vestibilu HNK-a u Zagrebu, kada je nadvojvoda Leopold Salvator u banovoj pratnji prisustvovao samo prvom činu predstave s protagonistima Mirom Korošec i Markom Vuškovićem.
Mjesec dana prije Sarajevskog atentatata i početka Prvog svjetskog rata pisao je tada Pokret: “Bez ikakave individualne krivnje imao je ban da bude napadnut možda kao predstavnik državnog stanja naše zemlje. Današnje državnopravno stanje naše domovine ima svoje uzroke, koji se ne daju pogađati revolverom.”
Trilogija je nadahnuta posljednjim rukopisom Josipa Horvata iz 1968. o isprepletenim sudbinama četvorice zagrebačkih atentatora 1912.-1914. (“četvorice humanih atentatora u Kroaciji” kao nultoj generaciji terorista) te povijesti hrvatske pobunjene omladine u doba Austro-Ugarske Monarhije: Luke Jukića (atentatora na bana Cuvaja) i Stjepana Dojčića (atentatora na komesara Skerlecza) koji su svoje atentate izveli te Stjepana Planinšaka i Jakoba Schäffera, za koje postoji sumnja jesu li uopće bili atentatori.
Rad autorskog dvojca Indoš & Vrvilo nastoji, kažu, "promisliti materijalističku povijest medijskog djelovanja u kazalištu i koncept izvedbene umjetnosti izvan kazališnih načina proizvodnje kao odnos između teatralnosti kao gole egzistencije i teatralnosti kao medija."
Odnosno, kako kažu:
"Tosca 914 je protuopera tehnologije moći čiji protagonisti stvaraju bespovratnu situaciju koja se opire tehnikama nužnosti integriranja individua u društvo, nužnosti koja se naziva policija: “Cilj je policije stalno uvećavati život i moć države”. Žudnja je pobunjenih protagonista Tosce 914 stvarati situacije stalnog smanjivanja života i moći države, njezine nužnosti."
