Nova plesna predstava ZPA nastala je, priopćava kompanija, "iz intimne potrebe koreografkinje Snježane Abramović Milković da postavljanjem prolaznosti na scenu pokuša dokučiti kako se s tom prolaznošću možemo nositi van scene".
Plesači traže odgovore na pitanja o vlastitim i tuđim nestalnostima, nestajanjima, odlascima, nemoćima... a partner u tome im je i jedna, iz ruke upravljana kamera, kojom istovremeno propituju i načine na koje su međuljudski odnosi danas medijatizirani, odnosno "postavljajući znak pitanja iznad prevladavajućih lamentacija koje pomalo simplificirano tvrde da je sve što tehnologija čini – otuđivanje".
Prisutnost kamere i platna (koje su i jedina scenografija predstave), obećavaju iz ZPA, ne predstavlja prisutnost stranih tijela na sceni, već "otvara perspektive za suigru između stvarnih tijela i slika tih stvarnih tijela, između pogleda onog koji snima, onih koji su snimani i onih koji sve to gledaju uživo".
