ZAŠTIĆENI SADRŽAJ
Zanima vas cijeli tekst?
Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.
Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.
5 Responses
Prosim, ak bi mi šteli nekaj malo rezervirati! Genijalno.
Hvala na analizi!
Analiza je vjerojatno statistički i matematički točna, ali mislim da nije sasvim relna u smislu interpretacije statistike. Izostavljena je analiza kakvu vrstu predstava svako od tih kazališta proizvodi, kolika je cijena takve vrste predstava i koliki su mogući troškovi hladnog pogona i koliki dio spada u plaće zaposlenih. Naime, predstava u kazalištu lutaka nema istu cijenu kao predstava u Komediji. Izabrao sam najjeftiniju i najskuplju predstavu(pretpostavljam). Muzička predstava u Komediji podrazumijeva pjevače(pjevački dar ansambla u nekim kazalištima nije toliko važan), plesače, orkestar, zbor, glumce-pjevače, koreografa, zborovođu, dirigenta i sve one stadardne kreativce: režisera, kostimografa, scenografa… Ako na taj način promatramo troškove predstava i troškove hladnog pogona, onda npr. Gavella možda ima manju potrebu za koreografima nego Kerempuh(improviziram) ili muzičkim suradnicima. Komedija npr. je u takvoj vrsti usporedbi nužno najskuplja.
Zbog svega što sam nabacio, čini mi se da bi analiza trebala imati u vidu tu vrstu troškova da bi se mogla preciznije interpretirati. Pretpostavka je da su gradska vijeća pošla od činjenica koje pokušavam istaknuti . Ovako, interpretacija statistike pomalo liči na zbarajanje krušaka i jabuka. Nakon analize i interpretacije koja bi išla tragom specifičnosti pojedinih kazališta, slika “tko ima koga u vlasti” bi tada, unatoč “babama i stričevima” izgledala puno drugačije. Ne pokušavam analizirati nezakonitosti koje se tiču “sukoba interesa”. I na toj, predloženoj razini interpretacije statistike, ima puno nepravednosti i nepreciznosti u podjeli novca. Stoga, uvažavanje realnih pokazatelja u interpretaciji konkretne statistike bi iznjedrilo točniju sliku raspodjele novca u kulturi. Ta raspodjela niti nakon te, točnije analize, ne mora ispasti pravedna. Ali bi bila realnija.
Mislim da bi svima odgovarala takva preciznija analiza koja bi izostavila mogućnost “zle krvi” među kazalištima i pojedincima iz tih kazališta. Ova analiza koja je predstavljena u članku daje zlonamjernima materijala za dodatne “interpretacije” koje naprosto zbog svega što sam rekao ne mogu biti sasvim istinite, ali zato mogu izazvati još više nezadovoljstva u ionako razjedinjenoj i kaotičnoj kazališnoj stvarnosti.
Poštovani, za doista točnu interpretaciju trebali bismo imati pristup detaljima prijava svih kazališta što je, nažalost, neizvedivo. No, specifičnosti koje spominjete ugrađene u su u druge linije financiranja gradskih kazališta točnije tzv. hladni pogon, pa tako npr. Komedija ima u angažmanu i pjevače i plesače i orkestar, za razliku od drugih gradskih teatara. Ovdje je riječ isključivo o analizi programskog financiranja, a čiji se troškovi prvenstveno odnose na troškove angažmana autorskih timova i opreme predstava. Ukoliko s te pozicije pogledate premijerne naslove u gradskim teatrima prošlih sezona, zapravo ne postoje konkretni argumenti za ovoliku diskrapanciju u odobrenim sredstvima.
U pravu ste. Možda sam preambiciozno poželio više informacija i jasnoće tamo gdje ih zbog netransparentnog stanja u politici i kulturi ne može biti. :-)
Ljudi često zaboravljaju da je program, odnosno, ono što ide na natječaje javnih potreba, čini manji dio troška kazališta (javnih). Plaće, troškovi režija, investicije i ostale stvake obuhvaćene su drugim tablicama o kojima ovdje nema ni riječi. I ne treba biti.