Harem

premijera: 3.11. 2013
produkcija: Kazalište Moruzgva

vrsta: drama
naziv izvornika: Harem

Ne, nije riječ o ukazanju Sulejmanove svite na domaćim pozornicama, već posve suprotno – kritici patrijarhata kroz nekoliko žanrova, a u izvedbi četiri glumice Kazališta Morzgva i režiji Ivana Lea Leme.

***

Što povezuje set porno mjuzikla Arapske noći 2. u Los Angelesu, povijesni harem Topkapi palače u Istanbulu, londonsku korporaciju, beogradski bordel i odanu žensku publiku televizijskog Sulejmana u zabiti dalmatinske Zagore?

'Ispod svih tih "svila i kadifa" krije se ono što danas nazivamo traffickingom', stoji među inim u najavi predstave Kazališta Moruzgva, a koja je sastavljena od nekoliko priča "povezanih nitima sudbine koje pletu svoj uzročno posljedični ćilim kroz živote, kroz kulture, kroz povijesne periode, kroz umove i kroz srca."

Spomenutim fabularnim natuknicama Harem progovara i o dijalogu između islamske i kršćanske kulture pronalazeći sličnosti i nadilazeći razlike suosjećanjem, tolerancijom, prepoznavanjem i prihvaćanjem, te istražujući gdje su tragovi tih interakcija u jeziku, u obrascima ponašanja i u odnosu društva i muškaraca prema ženama.

Harem je nastao prema ideji redatelja predstave i umjetničkog ravnatelja Moruzgve, Ivana Lea Leme, a tekst je za nju napisala Ana Tonković Dolenčić.

"Priča počinje 1907. godine kada je rasformiran harem posljednjeg turskog sultana. Tu upoznajemo četiri žene i vodimo ih kroz predstavu koja se može "čitati" na više nivoa. Mi se tu bavimo i temama poput reinkarnacije ili prijenosa duše, ali netko tko nema senzibilitet za takve teme predstavu će pratiti kroz narativnu razinu u kojoj se promatraju haremi koji su se formirali kroz različita vremena i povijesne situacije. Dakle, riječ je o skupini žena koju je organizirao neki muškarac; to je pravi harem, ali i bordel u kojem se događa trafficking, što je vjerojatno najtočniji oblik harema koji danas poznajemo. No, tu je i situacija iz jedne marketinške agencije gdje žene rade posao po nalogu muškarca, zatim set pornofilma gdje žene snimaju ono što će uzbuditi muškarce, a tu su i babe u Dalmatinskoj zagori. One, naravno, nisu u klasičnom haremu, već su to udovice, žene ostale same na vrhu nekog brda i žive svoje dane osuđene jedna na drugu – kaže Ana Tonković Dolenčić. Objašnjava da priče zapravo idu u krug i na kraju se zatvara i čisti ta teška trauma koja se dogodila prije više od sto godina. Jedan od aspekata cijele priče jest i ta ženska povezanost koja se događa i u najtežim životnim situacijama."

12345

Odgovori

IZDVOJENO
MAGAZIN
NATJEČAJI & POSLOVI