Književnik i karikaturist Damir Karakaš (1967.) kao dramatičar je debitirao 2009. godine tekstom Skoro nikad ne zaključavamo, što ga je u sklopu omnibusa Zagrebački pentagram u ZeKaeMu režirao Paolo Magelli.
Drugi njegov dramski tekst, Snajper, napisan je za istu pozornicu, a režija je povjrenea Franki Perković.
Radnja je, kako kaže službena najava, slijedeća:
Prazan i napušten stan. Vrijeme je političke kampanje. Muki i njegova trudna djevojka Sunčica trebaju izvršiti naručeno ubojstvo predsjedničkog kandidata kako bi zaradili za odlazak u Pariz, koji za njih postaje mitsko mjesto ostvarenja boljih prilika, nasuprot neperspektivnoj slici stvarnosti i “naciji luzera” iz koje žele pobjeći. U njihov plan umiješa se Student, rezignirani pacifist, čija pomirljiva uvjerenja pokazuju tek ostatke bunta i želju da se raskine s konvencijama društva. Troje pripadnika mlađe i izgubljene generacije preispituje uzroke svog nezadovoljstva društvom i motive koji ih pokreću na promjenu. Idealistična borba za “pravednije društvo”, potreba za revolucijom, sebični materijalistički razlozi i osobne frustracije isprepleću se u motivu snajpera čiji hitac treba ubiti visokog dužnosnika, pri čemu snajper služi kao metaforički prikaz obračuna s društvom i sa samim sobom.
Snajperom će baratati Vedran Živolić (Muki), Hrvojka Begović (Sunčica) i Frano Mašković (Student).
