Sudjeluju: Boris Bakal, Una Bauer, Petra Belc, Silva Kalčić, Božena Končić Badurina, Siniša Labrović, Ivan Marušić Klif, Žarko Paić i Vlasta Žanić.
Moderatorice: Leonida Kovač i Suzana Marjanić.
U razgovoru će se nastojati razmotriti rubnost umjetničkih praksi koja implicira danas već iznošenu tvrdnju da je umjetnost nepodložna definiciji, odnosno da je klasifikacija određenog čina ili činjenice kao umjetničke moguća jedino uz pomoć institucionalnog okvira. I ovaj je časopis jedna od čestica toga autoritarnog okvira koji, paradoksalno, egzistira unutar evidentne globalne krize institucija koja ne mimoilazi ni instituciju znanja. Carolyn ChristovBakargiev, ideatorica zadnje kasselske, trinaeste Documenta-e, obrazlažući svoju koncepciju u terminima plesne izvedbe, napominje da se kao konvencionalni termin riječ umjetnost upotrebljava za označavanje empirijskih i praktičnih oblika formacija spoznaje kroz činjenje i iskustvo estetičkih objekata koji su istodobno metafore, modeli i aktualna utjelovljenja načina na koji se percepcija elaborira u formu znanja i razumijevanja u specifičnom mjestu, vremenu i društvu. Međutim, terminom umjetnost ona označuje i identificiranje jezika istraživanja s objektom istraživanja, uključujući i identifikaciju politike s praksom (ili radije, prakse s politikom), te društvenih odnosa sa situacijama društvene interakcije. Razmatrati situacije društvene interakcije ujedno znači i stvarati situacije društvene interakcije, što nam svakodnevno pokazuju i različite djelatne prakse koje se, u nedostatku preciznijih odrednica, svode pod zajednički nazivnik umjetnosti. Posrijedi su oblici (umjetničkih) djelovanja koji fokusiraju rubove disciplinarnim i inim matricama razdvojenih zona, a moguće ih je sagledavati u kontekstu pojma performansa, odnosno performativnih praksi u kojima izvedba stvara događaj stvarnosti. Nije naodmet spomenuti da različite manifestacije performansa postaju gotovo dominantnim umjetničkim formatom tijekom zadnja tri desetljeća, u razdoblju kada je nakon epohalnog pada Berlinskog zida stvoren Novi Svjetski Poredak, i kada je sam pojam ljudskog postao podložan redefinicijama.
Leonida Kovač (iz uvodnika)
Kristine Stiles,slično kao i Paul Schimmel, odnosno i kao npr. Erika Fischer‐Lichte zamjećuje da su 50‐e i 60‐e godine
obilježene performativnim obratom, odnosno da umjetnici u Evropi, Japanu i SAD‐u počinju koristiti vlastito tijelo kao
materijal za vizualne umjetnosti, i navedeno K. Stiles kao i P. Schimmel promatraju kao odgovor na egzistencijalnu
prijetnju koju je nametnuo Holokaust kao i nuklearno doba. Tako su umjetnici ponudili tijelo kao formu i kao sadržaj
estetike, i pritom su nastojali i angažirati promatrače direktnije u sâmu umjetnost. Na taj je način umjetnost
performansa demonstrirala kontingenciju tijela. Djelomice se tu istina radilo i o nastavku izvedbene prakse rane
avangarde (avangardnih pokreta), međutim dok je format/praksa performansa u avangardi bila marginalna aktivnost,
kako nadalje zamjećuje Stiles, u drugoj polovicistoljeća postao je nezavisanmedij vizualnih umjetnosti.
S obzirom na suvremeni neoliberalno‐kapitalistički poredak može se dakako otvoriti pitanje kamo dakle vodi rubnost
umjetnosti performansa, i nekako iz osobne perspektive čini mi se da se taj rub rubnosti danas očituje u izvedbi.
terorizma.
Suzana Marjanić (iz uvodnika)
Tijekom 2013. godine Lauba i Život umjetnosti organiziraju seriju razgovora o raznim umjetničkim temama 'Vrtna kućica'. Ne radi se samo o poticanju kulture dijaloga, već i o činjenici da mnoge teme koje nas zanimaju ne možemo stići obraditi na izložbama ili u časopisu. Događanja i aktera na sceni je mnogo i mnogo toga nas zanima. Stoga smo dio sadržaja odlučili podijeliti s publikom, snimiti ih i 'prikopčati' na naše internetske stranice. Razgovori će biti popraćeni prezentacijama umjetničkih projekata, projekcijom filmova, pokojom izvedbom 'uživo'.
Lauba, Baruna Filipovića 23a, 10000 Zagreb