Login za korisnike

Drop Dead

‘Implozijom sjećanja’ koje će ‘pasti mrtvo’ na koncu života jednog festivala, domaćoj će se publici kao muzejski izložak predstaviti slovenska skupina s kojom je Eurokaz tijekom godina postao posebno blizak.

***

Slovenski kolektiv Via Negativa već se udomaćio na Eurokazu. Nakon koprodukcije Viva Verdi, u sklopu festivala predstavili su u Muzeju suvremene umjetnosti svoj najambiciozniji projekt Via Nova – seriju solo performansa zasnovanih na prizorima ostvarenim u kolektivnim scenskim cjelinama o sedam smrtnih grijeha.

Upravo će oni, izdvojeni iz svoga kazališnog konteksta, i postavljeni u novi– kontekst izložbe i muzejskog postava Zbirke u pokretu, biti   i posljednje ukazanje Vie negative na Eurokazu. Kako kaže službena najava: "performer Via Negative napušta svoj dosadašnji referencijalni okvir (smrtni grijeh), napušta kazališnu predstavu (kolektivni stvaralački čin) i predstavlja se kao samostalni autor: svoj rad potpisuje svojim imenom, daje mu vlastiti naslov (značenje) i individualno izlaže sebe i svoj rad. Performer deklarativno istupa iz polja izvođača scenske umjetnosti i traži da se kao autor zabilježi u polju suvremene vizualne umjetnosti: spokojno izlaže svoju akciju kao artefakt u izložbenim prostorima MSU-a. Performans postaje „samo“ postupak njegova stvaranja, a ono što ostaje iza performansa postaje bitnije odaktivizma performansa."

Performans postaje „samo“ postupak njegova stvaranja, a ono što ostaje iza performansa postaje bitnije od aktivizma performansa.Upravo zbog specifičnosti prostora Muzeja i koncepcije njegova postava, odvijanje toga jednokratnog događaja dobiva i jedinstveni naslov Via Nova via MSU Zagreb. Pod tim naslovom videozapisi performansa postali su dio Zbirke medijske umjetnosti MSU-a, a od 2. srpnja pod naslovom Nitko to ne bi smio vidjeti bit će uvršteni u Zbirke u pokretu, stalni postav MSU-a.

Rečenu videoinstalaciju moglo bi se nazvati i implozijom sjećanja na sve ekscesne i transgresivne radnje kojima su peformeri Via Negative natopili slovenske i europske pozornice u posljednjih deset godina. Instalacija ne slijedi kronologiju, niti želi biti detaljna dokumentacija njihova rada. U prednjem se planu pokazuje dvanaest videoklipova koji se bave pitanjima o značenju i poziciji umjetnika (i gledaoca) u modernom društvu spektakla. Pozadina instalacije sastoji se od 25 fragmenata iz osam performansa koji su dio serije o sedam smrtnih grijeha (2002–2008) – i svi su projicirani istovremeno.

Drop Dead, solo performans Katarine Stegnar, koji slijedi nakon otvaranja izložbe, govori o smrti. „Što biste željeli jesti kao svoju posljednju večeru? Gdje biste i kako htjeli biti pokopani? Tko bi trebao doći na pogreb? Tko će držati govore? Koja će muzika svirati? Koje su vaše posljednje riječi?“ To su pitanja koja Katarina tiho postavlja izabranom gledatelju, koji je, nakon tog kratkog razgovora, zamoljen umrijeti u njezinu krilu. Katarina igra obje strane smrti: „Rekli su mi da ću proći kroz tri faze umiranja: prva je negiranje, druga je ljutnja i na kraju prihvaćanje.“ Smrt je konačni spektakl samo za one koji gledaju izvana. Drop Dead predstava je u kojoj svi, sada ili poslije, moramo sudjelovati: izvođač postaje leš, publika postaje pogrebnik, a predstava pogreb.

autorski tim
Špela Trošt
producent
Mateja Benedettikostimograf
Katarina Stegnarautor koncepta
Bojan Jablanovecautor koncepta
Igor Remetaoblikovatelj svjetla
Wolfgang Amadeus Mozartskladatelj

izvođači
Katarina Stegnar

Odgovori