Klasik svjetske književnosti, 'Kralj Lear' Williama Shakespearea, poznata je priča o ocu koji pod svoje stare dane dijeli svu svoju imovinu kćerima. No, prije toga želi čuti koliko im je stalo do staroga oca. Dok dvije prevrtljive i licemjerne kćeri, želeći dobiti što veći dio kolača dijele hvalospjeve bez pokrića, treća, najmlađa, Kordelija, jedina izriče istinu, i to onu da kćer voli oca točno onoliko koliko joj to dužnost. Lear se na to smrtno uvrijedi, i progna svoju dosad najmiliju nasljednicu, što, s vremenom, završava pogubno i za nju i za njega.
Vjerojatno jedna od najizvođenijih drama u povijesti teatra, koju ste zasigurno već gledali na pozornici, jednom ili više puta, u ovoj se inscenaciji događa bez Kordelije, Regan, Goneril, Edmonda i Edgara i svih ostalih živopislih Shakespearovih likova. Lear je monodrama jednog čovjeka, turkmenistanskog glumca Anna Mele, nesuđenog liječnika iz grada Kizyl Arvatu, kojeg je strast oduvijek vukla prema glumi, no koji s filmskim fakultetom i raznim tečajevima glume nikad nije imao previše sreće, s obzirom na životne okolnosti koje su ga pratile. No Mele ne odustaje, radi mnogo sam, a preokret doživeljava kada susreće redatelja Ovliakulija Kodžakulijeva s kojim je osnovao 1997. godine prvo nezavisno turkmenistansko kazalište Awara.
Kodžakulijeva veliki je turkmenistanksi redatelj s prilično bogatim kazališnim opusom (Shakespeare, Sofoklo, Eshil, Lorca, Mann, Wilde…) i pokojim odlaskom i u filmske vode (režija filma Kralj Edip i dokumentarnog filma o Savtickom ). Bio je upravitelj nekoliko kazališta, a s Melom je odmah pronašao zajedničku notu, kako osobnu tako i u poznavanju Shakespearea, zbog koje je i nastalo ovakvo uprizorenje Kralja Leara, koji je od njegove prve izvedbe koja se trebala dogoditi na slavlju petogodišnjice nezavisnosti Turkmenistana, već poprilično dugo na turneji.