Miranda

premijera: 17.7. 2011
produkcija: Oskaras Koršunovas Theatre

vrsta: drama
naziv izvornika: The Tempest

Litvanski redatelj Oskaras Koršunovas reinterpretira Shakespeareovu ‘Oluju’ i to za samo dvoje glumaca, a stavljajući u njezino središte junakinju iz naslova.

***

Iako je u First Folio, tj. prvoj zbirci tiskanih Shakespeareovih tekstova smještena među komedije, ‘Oluju’ danas većina stručnjaka smatra romancom, a autorov pomak u takvo pismo pokušavaju objasniti promjenom životnog stila i mišljenja o svijetu i životu uzrokovanog prelaskom na katoličanstvo.

Napisana 1610-11, jedna je od rijetkih Shakespearovih drama u kojoj se poštuje Aristotelovo trojedinstvo mjesta, vremena i radnje, čime se približava neoklasicističkim tekstovima koje je donijelo sedamnaesto stoljeće, kao što se približava i novom žanru tragikomedije koje je početkom tog istog stoljeća uveo John Fletcher.

Radnja se odvija na pustom otoku, vjerojatno negdje na Mediteranu, gdje su Prospero, milanski vojvoda i njegova kći Miranda proveli dvanaest godina nakon što ih je Prosperov ljubomorni brat Antonio, želeći vlast u Milanu za sebe, a uz pomoć napuljskog kralja Alonza, smjestio na brod i pustio da odlutaju na pučinu. Prospero je čovjek s čarobnim moćima pa je bio prepustio dio državničkih poslova Antoniju kako bi se mogao posvetiti svojoj magiji, a Antonio je poželio svu vlast za sebe te se odlučio riješiti brata.

Prosperu i Mirandi pomogao je Gonzalo, koji im je dao nešto hrane i odjeće, te donio na brod Prosperove knjige. Miranda i Prospero uspjeli su preživjeti putovanje i doći do pustog otoka na kojem su se nastanili. Tamo ih služi Ariel, duh kojeg je Prospero svojim moćima oslobodio utjecaja zle vještice, a čijeg sje ina Kalibana, poludivljaka koji je osim Prospera i Mirande jedino ljudsko biće na otoku, odgojio. Podučio ga je jeziku i religiji, dok je Kaliban njemu i Mirandi pomogao da prežive na otoku.

Komad počinje u trenutku kad Prospero izaziva oluju zbog koje će nakon brodoloma na otoku završiti njegovi stari neprijatelji, a zatim se paralelno odvijaju tri linije radnje – jedna se bavi Kalibanom koji će pokušati, bezuspješno, svrgnuti Prospera, druga prati kako Prospero koristi svoje moći da bi se zaljubili Miranda i Alonsov sin Ferdinand koji se također nakon brodoloma našao na otoku, a treća slijedi pokušaj nezasitnog Prosperova brata da otme vlast i Alonzu, nekadašnjem savezniku.

Prosperova magija dovoljna je da riješi sve probleme, a on sam se pokazuje velikim čovjekom jer oprašta Kalibanu pobunu, Antoniju i Alonzu što su mu namjestili izgnanstvo, a Ariela i druge otočne duhove oslobađa svoje vlasti.

rečeni Shakespeareov izvorni, na sebi svojstven način reinterpretira litvanski redatelj Oskaras Koršunovas, a koji o svojoj viziji Bardova teksta kaže:

"Oluju" se može interpretirati na različite načine. Najčešće se postavlja kao priča za odrasle, bajka, a jednom je postavljena i kao opera. Kako bilo, meni se najviše sviđa interpretacija Jana Kotta koji Oluju vidi kao društvenu dramu o vječnoj i apsurdnoj borbi za moć.
Preciznije mi tu dramu vidimo kao dramu između moći i pojedinca. Ova je drama vječna. Ljude se često odvodilo/ deportiralo na izdvojene otoke. Takvih otoka za "neprilagođene" bilo je svugdje, a Sovjetski Savez je imao cijele regije pustih otoka, koji su udomili neke od značajnih kreativaca. Svaki napušteni otok bio je pun života, kao da su ovdje željeli zaštiti svoju kreativnost. Na pustom otoku knjige su imale posebno značenje za Prospera, jednako kao što su u Sovjetskom savezu knjige omogućavale duhovni opstanak.
U ovoj me drami najviše zanima Miranda. Na nju se vrlo često gledalo kao na naivnu princezu, iako ju je kreirao Prospero, ona je njegova duša. U odlascima na puste otoke autori još uvijek osmišljavaju svoje Mirande.

12345

Odgovori

OD ISTIH PRODUCENATA

    DNEVNI NEWSLETTER

    PRATITE NAS I NA...

    IZDVOJENO
    MAGAZIN
    NATJEČAJI & POSLOVI