Poruke Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade

Povodom Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade međunarodnu poruku u ime centra ASSITEJ napisao je Michael Morpurgo, a hrvatsku Jasenka Ramljak.

  

Poruke prenosimo u cijelosti.

***

SVJETSKI DAN  KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE

MEĐUNARODNA  PORUKA

Shakespeare je jednom napisao"Kazališna predstava je stvar…". I bio je u pravu, ali zapravo ne posve u pravu ! Priča je stvar, a kazališna predstava najsnažniji način da se ispripovijeda.

Neki sam dan otkrio zašto. Otišao sam upoznati novu glumačku postavu komada "War Horse" (priče koja je, naravno, bila i knjiga i film). Dok sam pripovijedao o Devonu i o poljodjelstvu i o Prvom svjetskom ratu, oko mene je stajalo 40-ak glumaca koji su se prvi put zajedno okupili kako bi nastupili u predstavi. Dakle, ne jedna osoba koja pripovijeda priču (što ja inače obično činim) nego  velika družina koja je sa sobom donijela i srce i dušu, i svu svoju emocionalnu energiju, svoj intelekt i svoja glumačka umijeća kako bi napravili predstavu koja će i ushititi i užasnuti, natjerati publiku da pukne od smijeha, ili je rasplakati. Svaku će predstavu (a oni će je odigrati pred desecima tisuća djece i mladih ljudi) nastojati učiniti nezaboravnom.

Snaga kazališta, bilo za stare ili mlade, leži u suradnji između priča i ideja, glumaca ( i sviju iza scene, naravno) i, a to je najvažnije, publike - svi mi radimo predstavu zajedno, živimo je zajedno, uklanjamo nevjericu zajedno, povezani u istom maštovitom nastojanju.

Učinak na mlade ljude koji prvi put dolaze u kazalište elektrizirajuć je i potpuno zaokupljujući. Sve se uživo odvija pred njihovim očima, priča, spektakl, glazba, rasvjeta, pokret, glas, glumci. Takvo iskustvo može promijeniti mlade živote. Informira i obogaćuje sve nas.

MICHAEL MORPURGO,   pisac za djecu

HRVATSKA PORUKA

Ja nisam pjesnik, nisam glumica, nisam režiser, ne pjevam, ne skladam, čak i ne plešem!

Pa tko sam ja i zašto imam čast ove godine pisati hrvatsku poruku kojom čestitamo Svjetski dan kazališta za djecu i mlade? Bila samo jedan „neobični” organizator nečega jako, jako velikog što je veće od grada, veće od čovjeka, ali nije veće od djeteta kojemu je već 52 godine u potpunosti posvećen.

A ta velika stvar započinje jedne subote, u jednom gradu na moru (ime mu je Šibenik) na jednom trgu ispred katedrale gdje se, nakon podizanja zastave,  rađa sva ta scenska magija, koja se onda zakotrlja po drugim trgovima i ulicama prelijepog starog grada sve do kazališta.

Kolikim su dramama, veseljima, plesovim svjedočile nijeme gotičke glave sa šibenske katedrale u ovih 52 godine! Upoznale su glave glumce svih teatara za djecu iz zemlje, Europe i svijeta, plesove djece iz daleke Afrike, odzvanjali su bubnjevi malih Japanaca  igrala su djeca baš sa svih strana svijeta.

Koliko je kazališne magije prošlo kroz duše i oči tisuće i tisuće djece koja više od pola stoljeća hodočaste tom Festivalu!

Djevojčica velikih očiju koja je plakala zbog janjeta na prvom Festivalu 1958.,  danas je baka i vodi svoje unuke na sve nove i nove Festivale. Tako se zatvorio jedan krug, ali su se mnogi drugi otvorili. Tako treba ostati i dalje, i idućih 5o godina najmanje, i idućih tisuću i pedeset! Taj je Fetival ipak godišnje doba radosti, slavlje i oda kazalištu za djecu, tom čudesnom, uzbudljivom i nenadomjestivom svijetu umjetnosti uz koji se bolje raste, uz koji nastaju bolji mali - veliki ljudi! Netko će reći – ja uvijek i samo o Festivalu (najboljem Festivalu na svijetu) ali kako bismo proslavili Međunarodni dan kazališta za djecu, a da ne govorimo o Međunarodnom dječjem festivalu i zato slavimo jer imamo puno razloga!

Svoj maloj i velikoj djeci čestitam Svjetski dan kazališta za djecu i mlade sa željom da što duže ostanu djeca.

Jasenka Ramljak

Dugogodišnja voditeljica Međunarodnog dječjeg festivala

 

 

 

 

 

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.