Ugo Betti, jedan od najpoznatijih talijanskih dramatičara prve polovice 20. stoljeća, po zanimanju je bio pravosudni djelatnik, pa tako nije niti čudno da su se sve njegove drame bazirale na temama društvenog morala, odgovornosti, te kazne, zbog čega je i dobio atribut talijanskog Kafke, često u svojim dramama prikazujući likove koji su progonjeni egzistencijalistički obilježenim osjećajem krivnje i potrebom za vlastitim iskupljenjem.
Zločin na kozjem otoku, drama iz 1946. godine, fokusira se na osobnosti triju žena – majke, kćeri i šurjakinje, koje će u trenutku upoznavanja šarmantnog muškarca doći u situaciju koja bi mogla bitno ugroziti njihove obiteljske živote.