Login za korisnike

Život u sjeni banane

Litvanac Cezaris Graužinis režira samo za njega naručeni tekst Ivana Vidića o rasprodaji tranzicijskih banana-država.

***

Po narudžbi napisan, novi tekst Ivana Vidića, nastao je za potrebe tripartitne hrvatsko-slovensko-poljske korpodukcije, a praizveden je u neobičnom režijskom eksperimentu 25. rujna 2007. u sklopu ljubljanskog Ex ponto festivala.

Naime, režija ‘Života u sjeni banane’ povjerena je litvancu Cezarisu Graužinisu, a kako je riječ o koprodukciji on je predstavu režirao s dvije podjele – slovenskom i hrvatskom, da bi na praizvedbi obje istovremeno nastupale, svaka na svom jeziku, uz samog redatelja na sceni u ulozi svojevrsnog dirigenta. No, u Virovitici će predstava međutim igrati u svojoj ‘hrvatskoj’ verziji s lokalnom podjelom.

‘Život u sjeni banane’ je, kako smo navikli od Vidića temeljito angažiran tekst koji se bavi posljedicama koje tranzicija ima po društveni nukleus – obitelj – u zemljama nekadašnjeg socjalističkog bloka. Kako sam autor u najavi predstave kaže:

U maštarijama mnogih ljudi kao sretno i od nevolja svijeta zaštićeno mjesto, pojavljuje se svojevrsna slika tropskog raja. Junaci mnogih filmova i knjiga, nakon kompliciranih i opasnih peripetija njihovih životnih priča, često već tipski završavaju uz zlaćane pješčane obale, u ležaljkama postavljenim u sjenu palmi s čašama koktela u ruci i ‘uživaju zasluženu vječnost’…

…U sivoj svakodnevici hrvatskih društvenih prilika, u potpunom kolapsu svih kulturnih i etičkih normi, svjedoci smo već godinama kako blistaju zvijezde uspješnih i bogatih ljudi, šireći svoj lažni sjaj u sumornu hrvatsku stvarnost. Peku za oči do suza, bolno iritiraju. I, u krajnjoj liniji, glava im baš nije sasvim sigurna u okolini koja ih mračno promatra, „kao da su joj nešto skrivili“.

Zašto onda ne otputuju u svoje tropske rajeve i zauvijek se ne izgube s očiju – sa svim pokradenim, otetim, često i u krvi stečenim – onima kojima su nešto skrivili i koji će im dovijeka biti prijetnja? Izbjegli su podmetnutim bombama i otmicama djece, noćnim zasjedama organiziranog kriminala i prozirnim igricama priglupog, slijepog pravosuđa, uspjeli su, zašto još uvijek ostaju?

Vjerojatno zato što ih repovi njihovih postupaka i poslova, veze i dugovi spram onih koji su ih postavili na mjesto gdje se nalaze, a koje su u međuvremenu postale neraskidive, čvršće od lanaca vezuju za tlo zemlje koju su poharali. Moraju ostati u banana-državi u kojoj nema banana, a svaki je tropski raj, mnogi će složiti, nekako nezamisliv bez palmi banana koje bacaju bogatu sjenu.

Zato ih najuporniji među njima pokušava zasaditi…

Da li će u tome i uspjeti, nije samo agrikulturno, već prvenstveno pitanje filozofske naravi: može li se utopijska sreća i mir zgrabiti, zaraditi, a da se sreća i mir prije toga ne zasluži, a utopija ne osmisli?…

autorski tim
Martynas Bialobžeskisskladatelj
Cezaris Graužiniskostimograf
Ivan Vidićtekst
Mario Nađasistent scenografa
Damir Gvojićoblikovanje svjetla
Marita Ćopoasistent kostimografa
Jasen Bokodramaturg

izvođači
Blanka Bart
Draško Zidar
Goran Koši
Jelena Perčin

Odgovori