Dok se u splitskom HNK-u događaju bizarnosti o kojima je rečeno i više nego previše, Gradsko kazalište lutaka Split i Gradsko kazalište mladih Split udruženim snagama otvaraju svoju sezonu nagrađenim tekstom višestruko nagrađivane autorice Silvije Šesto.
Duboko more ili kako smo sve pobroćkali priča je građena na karikaturi i teatru apsurda – koji oslikava svijet odraslih, dječjoj igri – kojoj taj svijet odraslih iz dana u dan postavlja sve veće izazove, mašti – koja se nudi kao jedini prostor koji donosi odgovore, te likovima zalutalima iz Saint-Exuperyeva, često preizrabljivanog, Malog princa.
Tako u ovoj priči susrećemo Kralja, Uobraženka, Pijanca i Poslovnog čovjeka s kojima autorica povezuje prije pomenuti kult Malog princa te uz to naslanja priču svog Broćka – ''za kojeg nitko sa sigurnošću ne zna tko ili što je, tek da je jednom davno bio i ostavio glas koji će propjevati ako ga budu tražili'' – na zamišljeni mit o ''velikom Malom princu''.
Prema službenoj najavi predstava ''pokušava progovoriti o odnosu odraslih i djece, te o suvremenom oljuđenom načinu komunikacije općenito. Ali, tko je uopće Broćko? Čovjek, ptica, zvijer, radio, kasetofon? Kada je nestao, gdje se skrio i hoće li se ikada više vratiti?''.
Želja je umjetničkog tima, kako kažu, djeci postaviti zagonetku koju će odgonetati radije nego se baviti mobitelima i kompjuterskim igricama, što, realno, postavlja ljestvicu ove predstave vrlo visoko. I zašto bi, osim toga, kazalište djeci trebalo biti u opreci sa svim čarima moderne tehnologije? Nema li mjesta za sve podjednako?
U svakom slučaju, je li u konačnici šest dječjih lica pronašlo svog velikog Malog princa? Što im se sve događalo u toj potrazi? Jesu li nešto naučili? I što zapravo znači biti ''odrastao s dječjim srcem'' – možda će najbolje biti da svak otkrije sam za sebe.
