Black

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Projekt čije je pokretačko nešto – ništa.
autorski tim funkcija
Rona Žuljdramaturg
Luka Grubišić-Čaboskladatelj
Luka Grubišić-Čabooblikovatelj zvuka
Dora Đurkesacmontažer
Dora Đurkesacgrafička obrada slike
Dora Đurkesacasistent redatelja
Martina Nevistićautor
Martina Nevistićkoreograf
Iva Korenčićautor
Iva Korenčićredatelj
Iva Korenčićsnimatelj
Iva Korenčićmontažer
Iva Korenčićgrafička obrada slike

Novosnovana umjetnička organizacija O.N.E. svoj prvi projekt, interaktivnu video instalaciju Black svojevremeno je najavila ovako:

Sve je o nečemu. Ili nešto.
Ne možemo reći da je nešto ništa.
Što je ništa.
Da l' je ništa kad nema?
Kad nema čega?
Kad nema mene?
Odnosno tebe.
A onda te nema.
(A kad te nema onda ne razmišljaš o tome što je nešto ili ništa.)

Sve je o nečemu. Istina. Svaki rad trebao bi imati svoju temu. Svaki rad trebao bi imati svoj motiv. To nešto što je pokrenulo njegov početak i to nešto što ga pogoni do kraja. Nešto što se htjelo dohvatiti, obuhvatiti ili makar dotaknuti. Ono nešto o čemu se govori kad se govori o projektu. Kako onda uopće započeti razgovor o projektu čije je pokretačko nešto – ništa? Kako opisati ništa, a da se ne zašuti? Kako prikazati ništa, a da to ne znači prazan kadar ili odustajanje od projekcije ili čina snimanja uopće? Kako napraviti koreografiju ničega, a da plesači ne ostanu bez pokreta, nevidljivi ili neprisutni?
Može li se ništa opisati pomoću nečega, na jednak način kako se crno može pojasniti pomoću bijeloga, ili prazno pomoću punoga? Ništa, nepojmljivo kakvo već jest po svojoj prirodi, neshvatljivo i nezamislivo, u našem shvaćanju i postoji samo kao zamišljeni, apstraktni Nedostatak. Ništa kao odsustvo nečega. Ništa kao poništavanje. Ništa kao ponavljanje u krugu nalik nuli. Ništa ispunjen sadržajem koji se nije zbilja dogodio – ništa kao odsanjani san, kao priča besmislica. Nedosežno ništa, neostvarivo. A opet – prikazano sasvim jasno tek pomoću okvira. Ništa naglašeno simbolički. Poput – na primjer – praznine zida uokvirenog raskošnim okvirom. Ili filmskim okvirom kadra. Pripovjedačkim okvirom priče. Koreografskim okvirom prostora. Plesačkim okvirom pokreta. Projektom Black, na primjer. 

Za potrebe TSP-a, najava pak glasi ovako:

‘Crno nije boja. Crno je; vizualna impresija koja nastaje kada do oka ne dolazi niti jedan dio vidljivog spektra; pigment koji upija sve valne duljine; simbol, u svom osnovnom, najčišćem značenju - praznine, odsustva, ničega.” 

Kroz medij filma i plesa propituje se mogućnost poništavanja emitiranja značenja ponekad i kontradiktornim postupcima otuđenja, izbjegavanja svakodnevne logike, repeticije, gomilanja i minimaliziranja.

Gledatelji Blacka tijekom projekcije susrest će se s izborima unutar filma kojima će kreirati uvijek različit tijek radnje i uputiti se u istraživanje vlastite percepcije filmskog prikaza i doživljaja plesa.

 

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter