Vjerojatno najpoznatija jedadžba na svijetu ona je što ju je Albert Einstein iznio 1905. godine u dokumentu naslovljenom Does the inertia of a body depend upon its energy-content?
Koncept da sva masa ima energetski ekvovalent, odnosno da sva energija ima ekvivalent u masi, Einstein je zapisao kao E=mc2, a iz njega se izrodila Specijalna ili posebna teorija relativnosti, a potom i cijela suvremena fizika.
http://www.youtube.com/watch?v=CC7Sg41Bp-U
O tom, najvećem celebritiju u svijetu formula, ispisani su kilometri i kilometri teksta, osporavan je i objašnjavan svim mogućim metodama, uključujući i crtane filmove, pa je doista nevjerojatno da Zagrebački plesni ansambl, kad se već odlučio raditi predstavu o njoj nije našao prikladniji pristup od tvrdnje je fizika - "suhoparna, dosadna i zamorna".
Službena najava, nažalost, naime - glasi ovako:
E=mc2 je zabavna plesna predstava, inspirirana osnovnim zakonima fizike, istovremeno istražujući njihovu primjenu u plesu i tijelu plesača. Predstava je namijenjena djeci i mladima, kao i odraslima koji traže način kako da se napokon – ili ponovno – zaljube u fiziku. Cilj je zaigrati igru između gravitacije i akceleracije, ispitati što je to energija i kako ovisi o masi, vidjeti kakva se komunikacija može uspostaviti djelovanjem centripetalne i centrifugalne sile, na koji način naša tijela proizvode i konzumiraju zakon količine gibanja te istražiti koliko smo izloženi djelovanju fizikalnih zakona a da to i ne primjećujemo.
Četvero tinejdžera okupilo se na zajedničkom učenju pred ispit iz fizike. Gradiva je po običaju puno, a vremena malo. Naravno, neki već sve znaju napamet i samo se prave važni, a ostali tapkaju u mraku dok im misli lutaju po puno važnijim životnim pitanjima od jedne suhoparne, dosadne i zamorne fizike. Toliko zamorne da polako, formulu po formulu, definiciju po definiciju, svi do jednoga padnu u san. Pa čak i oni koji sve već znaju napamet i samo se prave važni. Učenje je izgleda završilo neslavno za naše društvance – ili možda nije?