Nakon beskućnika i napuštenih pasa u predstavi Timbuktu, nezaposlenih žena u predstavi Srce moje kuca za nju, te mladih u projektu Vatrotehna 2.0, u fokus svojeg novog projekta Montažstroj je odlučio staviti građane starije od 55 godina. 55+ godine (ni)su važne, kažu, njihov je 'organizacijski najkompleksniji projekt do sada', a u konačnici bi osim predstave trebao iznjedriti i dokumentarni film.
Kao i u prethodno spomenutim projektima, i ovaj je put narativ konstruiran od osobnih ispovjesti protagonista, a koji su bili pozvani ispričati 'najvažniju minutu svog života'. Montažstroj ih je pronašao na audicijama, potom za njih organizirao radionice i javne prezentacije istih, da bi ih potom u već dobro poznatoj manipulacijskoj maniri pred samu premijeru predstave, izveo i na - prosvjede.
Predrasudama tipa: Oni su potrošeni. Oni su teret. Oni su višak. Oni su zaboravljeni. Oni su nevidljivi. Oni su glasački stroj, projekt 55+ suprotstavlja angažman svojih protagonista, njih više od 40, a koji srčano uzvraćaju pitanjima i parolama:
Tko može pokrenuti Hrvatsku? Može li to biti generacija 55+ ili ta dužnost zajedno s dugovima ostaje na mladima? Hoće li generacija 55+ s ovoga svijeta otići razočarana? Možemo li spasiti natruhe solidarnosti koje su ostale u našem društvu? Generacija 55+ u europskoj godini aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti pokazat će da još uvijek žele biti nositelji barem malenih društvenih promjena. Oni još uvijek žele, ako već nije kasno, ostaviti nešto dobro generacijama koje dolaze…
[vimeo 48768043 w=430 h=281]