O Punchu i Judy, danas već engleskoj tradiciji, pisali smo vam na dugo i široko u feljtonu o ručnim lutkama. Australac Neville Tranter, dvostruki laureat PIF-a (2002. za Moliere i 2007. za Schicklgruber alias Adolf Hitler) odlučio je baš toj tradicionalnoj formi udahnuti novi život, isprepličući zabavu i izravnost tradicionalnog lutkarskog teatra sa nimalo lakim suvremenim temama. Zanima ga, kaže, što se događa kada se naivnost i cinizam isprepletu?
Odgovor na to pitanje saznat ćete možda pogledate li Punch i Judy u Afganistanu, priču o lutkaru Nigelu koji dolazi u Afganistan da bi zabavljao vojne trupe.
Kada njegov pomoćnik, Emil, nestane, Nigel kreće u potragu za njim, te stiže do Tora Bore, gdje upoznaje Punch Bin Ladena. Nađe se u nevjerojatnoj opasnosti i otkriva što se dogodilo Emilu. Osim naivnog Nigela susrećemo i okrutnog televizijskog reportera koji je jedino zainteresiran za ekskluzivnu vijest i nervoznog vojnika, pripadnika UN-a, koji se očito nije naviknuo na strogoću Afganistana. Još jedan lik u priči, uzgajivač deva, zarađuje iznajmljivanjem deva Zapadnjacima. Ali u njemu tinja ljutnja prema strancima. Smrt, u obliku Djinna (duha), uvjerava Nigela da će je uskoro upoznati. Punch Bin Laden i njegova krvožedna supruga Judy, zabavljaju se igrajući se mačke i miša s Nigelom. Ali Nigel bježi i kaže Amerikancima gdje je Bin Laden!
