Barun Münchhausen svakako je svestran čovjek. Osim na konju, zna jahati i na topovskoj kugli, a i na Mjesecu je bio puno prije Neila Armstronga. Tako bar kaže. A kako svi glumci lažu barem kad su na poslu, nije čudno da je barun Münchhausen izazov, ali i plodno tlo za pokušaj glumačke bravuroznosti, pogotovo kad je riječ o monodrami, u koju je u ovom slučaju pretvorena knjiga Gottfrieda Burgera.
Poznatu priču o još poznatijem lažljivcu, u hrvatskoj verziji donose glumac Vili Matula i redatelj Boris Kovačević, uz produkcijsku potporu Romana Šuškovića. Ova predstava jedan je od rijetkih primjera privatne produkcije s dugim rokom trajanja, a bez pretjerivanja se može reći da je za jednog notornog lažljivca, barun Münchhausen u hrvatskom izdanju prilično pouzdan kad se radi o pojavljivanju na ugovorenim mjestima.
Naime, predstava je doživjela više od petsto izvedbi, i još ne posustaje, jedino što je ponekad teško znati gdje Münchhausena sljedeći put možete pronaći.
Premijerno prikazana još davne 1998., osvojila je oko desetak nagrada i gostovala na cijelom nizu festivala, a Matula, koji bez ikakve scenografije, specijalnih efekata ili partnera ne sceni, pokušava dočarati već svima poznate Munchhausenove avanture, nudi predstavu za sve one zasićene ispraznim glumačkim pojavama, ali i kako su se i gotovo sve kazališne kritike dosad složile, nepretinciozan, istinski smijeh.