Ezop, grčki basnopisac, odlučio se upetljati u život jedne obitelji kroz različite dimenzije suvremene virtualne (ne)komunikacije, kako bi ih 'zarobio', zbunio, prestrašio, upozorio, nasmijao, i na kraju podsjetio na jednostavne istine koje su potrebne i dovoljne da bi čovjek živio dostojanstveno, ispunjeno i sretno.
No što se događa kada se svijet basne sudari s digitalnim svijetom novih prijateljstava, izlazaka, posjedovanja različitih virtualnih identiteta, žicama, ekranima, mobitelima...? Je li moguće da životinje iz basne dobiju snagu koja će moći pobjediti silu virtualnih čudovišta? Jesu li ljudi prestali komunicirati i jesu li životinje zaista one koje mogu čovjeka naučiti ponovno pričati?
Basna nalikuje svijetu djeteta u kojemu je sve očigledno, jasno, jednostavno i koji ne treba mijenjati i prilagođavati. Međutim, od svakog se djeteta traži da odraste, da se odrekne svog svijeta kako bi bio prihvaćen u svijetu odraslih. No, biti u svijetu odraslih danas znači biti u svijetu žica, računala i programa, brojeva i računa, stresa i brzine... Je li to zaista stvarnost koju odrasli žele dati u naslijeđe svojoj djeci? Da bi se 'iskupili' odrasli se moraju vratiti svome djetinjstvu i djeci, a jedini način da to naprave jest da krenu u Ezopeju.
Pouka - podučavati i odgajati djecu smijemo jedino iskrenim i istinskim primjerom koji im dajemo samo njegujući te jednostavne istine u vlastitom životu (u ovom slučaju ako sami proputujemo Ezopejom).