Login za korisnike

Dantonova smrt (DLJI)

Nakon što već dvije godine žari i pali regijom, te nakon što je nedavno usred predizborne šutnje u Beogradu premijerno izvedena njegova predstava ‘Zoran Đinđić’, Oliver Frljić sprema se pokoriti i bastion domaćeg mainstreama – Dubrovnik.

***

Znakovito je da je za to odabrao tekst kojim je i započeo svoj meteorski uspon i po kojem je 2005. napravio jednu od svojih najvećih studentskih uspješnica.

Priča je to o Georgesu Dantonu, idejnom tvorcu francuskog Revolucionarnog suda na kojem je sama optužba gotovo automatski značila osudu, makar i bez dokaza. Nakon što uvidi monstruoznost mehanizma kojeg je stvorio, Danton će ga pokušati ukinuti, no u tome ga sprečava Robespierre, iskoristivši sud za pokolj tisuća neistomišljenika, uključujući i kompletnu opoziciju, te konačno i samog Dantona.

Zbog 'montaže' citata i povijesnih izvora s autorskom interpretacijom, 'Dantonova smrt' je u vrijeme nastanka bila tako kontroverzna da je na praizvedbu čekala više od 60 godina, a danas se smatra pretečom tzv. dokumentarnog teatra, čije metode Frljić redovito i obilato koristi. U koju će ih metu ovaj put uperiti, do kolovoza, možemo tek - nagađati.

Svoju prvu dramu ‘Dantonova smrt’ Georg Büchner(1813.-1837.) napisao je u 22. godini, samo dvije godine prije smrti. Tijekom studija, Büchnera je posebno zanimala povijest Francuske revolucije i smatrao je da neke ideje iz Francuske trebaju pokrenuti promjene u Njemačkoj. Pozvao je seljake na ustanak i tiskao letak s riječima “Sloboda kolibama. Smrt palačama.” što je bilo dovoljno da ga se protjera iz zemlje.

Unatoč revolucionarnim idejama, u njegovoj drami se osjeća skepsa prema promjenama koje donosi revolucija i on si postavlja pitanje; kad revolucija prestaje? Pišući o Francuskoj revoluciji, Büchner usredotočuje radnju drame na razdoblje vladavine i razdora samih revolucionara.

U središtu je sukob Robespierra i Dantona ili dva različita nazora o tome kakva bi Francuska trebala biti nakon revolucije. Danton je već u prvoj sceni prikazan kao dekadentan čovjek; on vrijeme provodi kartajući u bordelu s prostitutkama koje na taj način prehranjuju svoje obitelji. Ipak, njegovi politički nazori su liberalni i tolerantni. Robespierra pak nazivaju kreposnim, on mirno odgovara Dantonu da je njegova savjest čista, no ubija sve one koji misle drugačije od njega jer «Krepost mora vladati uz pomoć terora.»

Robespierre smatra da Danton koči revoluciju, ne želi je provesti do kraja, i iako je Danton narodni heroj i njegov prijatelj, odlučuje ga pogubiti na giljotini. Tako se Danton nađe pred upravo onim sudom koji je sam osnovao i to bez mogućnosti da iznese obranu.

Učeni razgovori Dantona i njegovih prijatelja o bogu, moralu, postanku svijeta i smrti, smjenjuju se s grotesknim prikazima upravo te smrti na ulicama grada. Narod je gladan i žedan, a smiruje se krvlju i odsječenim glavama. Likovi kočijaša, krvnika, prostitutki i građana stapaju se u bezglavu masu koja viče sad za ovog, sad za onog, tek toliko da se nešto događa. Smrt tako postaje jedina zabava, jedino što im Robespierre može ponuditi da bi ih ušutkao.

Büchnerov tekst, isprva smatran dramom za čitanje, dugo je čekao na svoju prvu izvedbu – sve do 1902. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, mladi austrijski kompozitor Gottfried von Einem, po tekstu sklada operu, a 1963. nastaje i prvo filmsko uprizorenje.

http://www.youtube.com/watch?v=WpJ1Wm40fG8

Posljednja domaća produkcija Dantonove smrti bila je ona u režiji Hansgünthera Heymea, gosta iz Njemačke, a na sceni HNK u Zagrebu.

Predstava se ne preporuča osobama koje pate od klaustrofobije i mlađima od 16 godina.


Odgovori