'Povratak Filipa Latinovicza' smatra se prvim hrvatskim modernim romanom. Krleža je u njega utkao proustovski egzistencijalizam i svoja promišljanja o modernom slikarstvu, a sve to kroz lik rastrzanog i nestabilnog umjetnika. U njegov život ušuljava se jedna dama sumnjivog morala. Ta dama je Ksenija Radajeva - Bobočka – naslovna junakinja monodrame Ane Tonković Dolenčić.
Službenom najavom: ''Bobočka je jedna od najkompleksnijih Krležinih ženskih likova, a kroz priču o njezinom burnom životu koji je požudno krivudao od građanskog luksuza s početka dvadesetog stoljeća do siromaštva u blatu sela Kostanjevca, Krleža opisuje advokate kockare, ministre u ostavci, banke u propasti, ekscentrične znanstvenike i neurotične slikare.''
Dramaturginja kaže: ''Bobočkina sudbina je i mala studija o slobodi, jedna od inačica teze da impuls za odbacivanjem svakog civilizacijskog obzira vodi u (uvjetno rečeno) moralnu propast, te postavlja pitanje je li sloboda cilj ili samo sredstvo. Ksenija Radajeva je zatočena u svom oslobađanju i čarobno snažna na liniji vlastite nemoći. Ona intuitivno, od djetinjstva ćuti da je samo mrtav čovjek slobodan od bilo kakve verzije života, te je kod nje izvanredno stvarno isprepletena želja za životom i strast prema umiranju. Kao mnogi Krležini likovi i Bobočka marljivo radi na svim detaljima svoga uništenja, ali tek će je smrtonosni ugriz krezubog paralitika (da, Baločanski nema prednja dva zuba) konačno osloboditi od svih okvira, utišati buku nemira, neutažive pohote i prezira. Iz prvog lica stvari izgledaju drugačije.''
