Dramski prvijenac Elvisa Bošnjaka (a kojeg u cijelosti možte pročitati ovdje) praizveden je 2000. godine u HNK Split, a već iduće godine nagrađen Marulom za izvedeni dramski tekst. 2005. godine Stanislav Tomić po njemu je snimio istoimeni TV film, a 2006. isti je tekst doživio i dvije inozemne produkcije: na sceni teatra Vojdan Černodrinski u Prilepu, u režiji Dimitrija Stankoskog, te na Festivalu suvremene europske drame u Satiagu, u režiji Hectora Noguera.
Po srijedi je istovremeno i triler i moralitet, nastao tragom vijesti o ubojstvu u američkom zatvoru u kojem počinilac incesta i dvostruka čedomorstva izdržava kaznu i za čije je ubojstvo ponuđena visoka novčana nagrada. Nepoznati su i naručitelj i potencijalni izvršitelj, a nije sigurno ni tko je zapravo moguća žrtva: Otac, ili netko od troje preostalih aktera.
Nakon sedam dana provedenih u samici, kamo je odveden jer je tražio zaštitu, Otac se, noć prije nego što je trebao izaći na slobodu, vraća u ćeliju. Traži od jednog zatvorenika skriveni nož kako bi izvršio samoubojstvo. Zatvorenici sumnjaju da bi tim nožem ubio jednoga od njih kako bi ostao u zatvoru gdje ima barem nekakvu zaštitu. Što se događa ako se zločinac, kakav je Otac, kaje? Može li sam sebi oprostiti, može li mu itko oprostiti, može li utjehu pronaći u vjeri?
Drugu domaću produkciju ovog teksta, onu na sceni Kazališta Marina Držića u Dubrovniku režira - Joško Juvančić.
