Naslovnica > Zanimljivosti > Otvoreno Adamićevo, ali i općinsko kazalište u Rijeci, danas HNK Ivana pl. Zajca

Otvoreno Adamićevo, ali i općinsko kazalište u Rijeci, danas HNK Ivana pl. Zajca

DATUM DOGAĐAJA:
GODINA DOGAĐAJA: ,
Za riječku kazališnu povijest 3. listopad ima dvostruku važnost : tog datuma otvorena su dva velika kazališta, jedno na početku, drugo krajem 19. stoljeća, u razmaku od 80 godina.

Prvo je od dva spomenuta kazališta bilo je tzv.Adamićevo kazalište, po tvrdnjama suvremenika najljepša i najreprezentativnija gradska zgrada, klasicističkih pročelja, podignuta na mjestu današnje palače Modello. Ime je dobilo po svom vlasniku i autoru, Andriji Ljudevitu Adamiću. Kazalište je otvoreno 3. listopada 1805. godine i nije imalo pandana u Hrvatskoj toga doba, dapače, bilo je tad jedno od najvećih i najelegantnijih kazališta ovog dijela Europe.

Riječka općina 25. ožujka 1845. godine otkupila je zgradu od Adamićevih  nasljednika, čime je Rijeka po prvi put dobila Gradsko kazalište. Nakon završenog konzervatorija u njemu se Ivan pl. Zajc zaposlio kao ravnatelj orkestra. U tom je kazalištu 1860. godine izvedena i njegova prva opera »Amelia«.

No, nakon što je osamdesetih godina 19. stoljeća, niz požara zahvatio nekolicinu evropskih kazališnih kuća, u Austro-Ugarskoj počinje primjena novih propisa i mjera sigurnosti kojima Adamićeva zgrada više nije udovoljavala. Trebalo ju je modernizirati ili srušiti. Gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Giovannijem Ciottom, unukom Andrije Ljudevita Adamića, odlučila je podići novo kazalište.

Tako je 1883. godine srušeno staro, a istodobno je počela priprema za izgradnju novog kazališta – današnje zgrade HNK-a Ivana pl. Zajca, svečano otvorene 3. listopada 1885. godine.

Za otvorenje su pripremljene dvije velike opere: Aida i La Gioconda, a o istoj prigodi  u Rijeci je prvi put zasjala i električna rasvjeta.

Novu zgradu na tadašnjem Trgu Ürmeny, projektirali su ugledni bečki arhitekati Ferdinand Fellnera i Herman Gottlieb Helmer,zaslužni za su projekte za pedesetak kazališta na tlu bivše Austro-Ugarske Monarhije, ali i u Rumunjskoj, Rusiji, Bugarskoj, Njemačkoj i Švicarskoj., uključujući i današnje zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište. Helmer je, pak, samostalno projektirao i kazalište u Varaždinu, podignuto još 1873.

Prema projektu arhitekata Fellnera i Helmera u Rijeci je izvedena i palača Modello, podignuta na mjestu Adamićevog teatra. Kamen srušenog zdanja ugrađen je u temelje nove kazališne zgrade čija je gradnja započela u lipnju 1883.

Helmerova i Fellnerova kazališna zgrada u Rijeci prva je čiji vanjski izgled ukazuje na podjelu sadržaja u unutrašnjosti. Riječko kazalište je i među prvima građenim s čeličnom konstrukcijom u prostoru gledališta koje je moglo primiti više od 1.200 gledatelja.

Izvana, zgrada je oblikovana u duhu neorenesansne, dok je unutrašnjost kreirana u duhu raskošnog baroka. Kompozicije na kruništu glavnog pročelja koje simboliziraju »Dramu« i »Muziku« izradio je glasoviti venecijanski kipar Augusto Benvenutti,dok su visoki reljef na timpanonu izradili umjetnici Kauffungen i Fritsch iz bečke Kiparske zadruge.

U unutrašnojsti, strop ukrašavaju slike Franza Matscha te Gustava i Ernsta Klimta:  šest ovalnih polja na svodu oko raskošnog lustera dopremljenog iz Beča krase alegorijske kompozcije »Ozbiljna opera«, »Instrumentalna glazba« i »Poezija« Gustava Klimta te »Opereta«, »Ljubav« i »Ples« Franza Matscha. Dvije manje slike iznad svečanih loža i velika alegorija »Kazalište« iznad proscenija djelo su Ernsta Klimta.

Osim električne rasvjete, koja je u kazalište uvedena deset godina prije elektrifikacije grada, riječko je kazalište dobilo i prvi telefon u gradu da bi imalo izravnu vezu s policijom i vatrogascima. Novina u kazalištu bila je i rotirajuća pozornica, što ga je uz moderan sustav ventilacije činilo jednim od najmodernijih u Europi.

Izgradnja teatra ukupno je stajala 514.214,09 forinta.

Nakon izgradnje, riječko je kazalište nazvano Općinsko kazalište ili Teatro comunale. To ime je nosilo do 1913. kad je preimenovano u Tetro Verdi. Zbog rata koji zahvaća Evropu s radom prekida 1914. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u kazalištu su povremeno održavane samo dobrotvorne priredbe. Nakon rata, za vrijeme fašističkog režima, predstave se igraju u Teatro Fenice, a glavna se kazališna zgrada otvara samo za potrebe režimskih događanja.

Hrvatska riječ je na sceni kazališta prvi put izgovorena tek nakon Drugog svjetskog rata. U siječnju 1946. formirana je prva uprava Narodnog kazališta Rijeka, koje 1953. mijenja ime u Narodno kazalište Ivana Zajca.

Od otvorenja kazališne kuće do 1933. godine na njoj nije bilo većih popravaka, a prva generalna obnova izvodila se etapno od 1933. do 1943. godine. Druga je uslijedila 1970. i potrajala gotovo dvanaest godina. Kazališna djelatnost nastavljena je u prostorima Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, sve do studenog 1981. godine kada je obnovljeno zdanje ponovno otvoreno.

Deset godina potom kazalište je dobilo status nacionalnog kazališta, a posljednja promjena imena dogodila se 1994. godine od kada nosi naziv Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter