Wolfgang Sawallisch bio je jedan od najprominentnijih tumača Wagnerovih i Straussovih partitura, te iznimno cijenjen upravo kao dirigent opernih predstava u Bayreuthu i La Scali. Bio je iznimno cijenjen i kao pijansit, a njegovo dugogodišnje ravnanje Staatsoperom u Munchenu smatra se zlatnim dobom te kuće. No, za razliku od svog najvećeg rivala – Karajana, bio je posve nezainteresiran za medijsku promociju, pa je vrlo vjerojatno da za njega nikad niste čuli.
Rođen je u Munchenu 1923., a klavir je počeo učiti u dobi od 5 godina. No, na jednoj od izvedbi Humperdinckove Hänsel und Gretel, zaljubio se u dirigiranje i odlučio ga odabrati kao životni poziv. 1953. postao je, u dobi od 30 godina, najmlađi dirigent koji je ikad ravnao Berlinskom filharmonijom.
Ubrzo je zapeo za oko EMI-jevu producentu Walter Leggeu, a zahvaljujući njihu partnerstvu za Sawallischem je ostao veliki opus snimki od kojih se brojne smatraju pionirskima ili pak prijelomnima. Jedna od najslavnijih među njima svakako je kultni Capriccio saElisabeth Schwarzkopf, Dietrichom Fischer-Dieskauomi Nicolai Geddaom.
1957. Wieland Wagner pozvao ga je da ravna Tristanom i Izoldom u Bayreuthu, pa je tako postao i najmlađi dirigent koji je tamo ikad radio.
1963. postao je glavni dirigent bečkih i hamburških simfoničara, a 1970. ravnatelj Bavarske državne opere na čijem je čelu ostao sve do 1992. U tom razdoblju dirigirao je brojnim djelima Wagnera i Straussa, postavivši iznimno visoke standarde.
1993. potsao je glazbenim ravnateljem Philadelphia Orchestra, i na čuđenje svih koji su ga smatrali konzervativnim redom naručivao djela suvremenih američkih skladatelja, te dirigirao koncertom u čast židovskih dirigenata ubijenih u Holokaustu.
Zbog zdravstvenih problema povukao se sa scene 2006. godine, ali je prethodno osnovao vlastitu zakladu i glazbenu školu – Wolfgang Sawallisch Stiftung u Grassau.