Tonka Štetić

Karijeru je započela kao članica Zbora i Baleta splitskog Kazališta, nastupivši već u znamenitoj predstavi koja je u teatru izvedena usred rata, 1943. tijekom sedamnaest dana koliko je Split, nakon kapitulacije Italije, bio slobodan grad. Nakon oslobođenja, u tek formiranom Narodnom kazalištu nastupa u baletnim predstavama, poput Bombardellijeva Groba u žitu i baleta Priče moravskog sela na Dvořakovu glazbu, te u glazbenim predstavama kao članica Zbora, a i kao glumica. Od 1954. solistica je u Operi, a prve uloge realizira u operetama Lijepa Helena od Offenbacha i Havajski cvijet Paula Abrahama. Slijede uloge u operetama Spli'ski akvarel (Marica) Ive Tijardovića, te Silve u Kalmanovoj Kneginji čardaša. Tijekom duge karijere nanizala je velik broj većih i manjih opernih i operetnih uloga u kojima se iskazala ne samo kao uvijek pouzdana vokalna umjetnica, nego kao i odlična glumica. Nastupala je u, kako to ljubitelji operne umjetnosti u Splitu vole kazati, zlatnom dobu splitske opere, a kao vrhunci njenih umjetničkih dosega najčešće se izdvajaju uloge Ortrud u Wagnerovoj operi Lohengrin, te Grofice u Pikovoj dami od Čajkovskog. U Gotovčevom Eru s onoga svijeta tumačila je uloge Đule i Dome, u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani uloge Lole, Santuzze i Majke. Pored brojnih drugih solističkih uloga, nastupala je i na koncertima, nekoliko puta i na inozemnim gostovanjima splitske Opere. Nakon umirovljenja svoj je neosporni glumačkki talent dokazal i u predstavama Žene dolaze  i Ne ostavljaj me samog Dramskog teatra Split. Zadnji je put na sceni nastupila na 45. Splitskom 1999. godine kao Jovana u Tijardovićevoj opoereti Spli'ski akvarel.