Nenad Lhotka, baletni plesač, koreograf i baletni pedagog, najmlađi od trojice sinova skladatelja Frana Lhotke, rođen je u Zagrebu 30. studenoga 1922. godine. Osnove baleta učio je kod Ane Roje i Oskara Harmoša u baletnom studiju koji su oni osnovali u Zagrebu 1939. godine. U proljeće 1941. godine kao volonter postaje član Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Već sljedeće godine plesao je solo u Aidi, a 1943. godine nastupio je u ulozi Mirka u Đavlu u selu Frana Lhotke s Anom Roje kao partnericom. Proslavio se ulogom Romea u Romeu i Juliji Sergeja Sergejeviča Prokofjeva u znamenitoj koreografiji Margarete Froman.. Bila je to prva izvedba Prokofjevljevog baleta izvan Sovjetskog Saveza i prva izvedba koju je vidjela londonska publika prilikom gostovanja zagrebačkog baleta 1955. Za svoju interpretaciju Romea Nenad Lhotka je 1949. godine nagrađen saveznom nagradom. Iste je godine dobio francusku stipendiju i otišao na usavršavanje u Pariz gdje je primljen u Ballets Jeanine Charrat. Tamo je produbio svoje baletno znanje, a zatim se usavršavao i kod baletnih pedagoginja Ljubov Jegorove i Olge Preobraženske. U Parizu je ostao do 1953. godine kada se vratio u Zagreb u ponovni angažman Baleta HNK gdje nastupa kao prvi plesač i koreograf sve do 1955. godine. Godine 1955. godine odlazi u Kanadu u angažman Royal Winnipeg Balleta kao prvi plesač, koreograf i baletni majstor. Godine 1956. osnovao je u Winnipegu vlastitu baletnu školu koju je vodio sve do 1970. Bavio se i režijom mjuzikla do 1990. godine kada se povukao u mirovinu.
Najviše plesne domete u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu ostvario je u baletima Bolero Mauricea Ravela, Romeo i Julija Sergeja Sergejeviča Prokofjeva, Poziv na plesCarla Maria von Webera, Noć na pustoj gori Modesta Petroviča Musorgskoga, Labuđe jezeroPetra Iljiča Čajkovskoga, Bahčisarajska fontana Borisa Vladimiroviča Asafjeva, Đavo u seluFrana Lhotke, Licitarsko srce Krešimira Baranovića, Ohridska legendaJovana Hristića. Od njegovih koreografskih postava valja istaknuti Tragediju Salome Florenta Schmitta, Klasičnu simfoniju i Lutanja Sergeja Sergejeviča Prokofjeva, Dans macabre Camillea Saint-Saënsa, AmazonkeIvana Kogana Semenoffa, Đavla u selu Frana Lhotkea i Petara Pana Brune Bjelinskoga.
Godine 2009. dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
Nenad Lhotka umro je u Winnipegu 24. siječnja 2011. godine.