Desanka Maksimović, pjesnikinja, pripovjedačica, romansijerka, pisac za djecu, rođena je u selu Rabrovici kod Valjeva 1898. godine, gdje je završila gimnaziju, a diplomu Filozofskog fakulteta stiče u Beogradu. Bila je profesorica književnosti i članica Srpske akademije nauka i umjetnosti. Preminula je 11. februara 1993. godine u Beogradu.
Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pjesama i proze za djecu i omladinu, pripovjedačke, romansijerske i putopisne proze. Značajne zbirke pjesama su: Vrt detinjstva, Zeleni vitez, Gozba na livadi, Nove pesme, Pesnik i zavičaj i Zarobljenik snova. Vrhunac njenog pjesničkog stvaralaštva je zbirka Tražim pomilovanje.
Desanka Maksimović bila je i vrstan prevodilac pjesnika koji su po izboru motiva, pjesničkog senzibiliteta i lirske melodičnosti bili bliski njoj. O prevođenju je govorila na ovaj način: "Ja sam zaljubljena u jezik, u riječ. U riječ i nepovezanu, onu iz rječnika. A čovjek nikad dublje ne ulazi u to blago nego prevodeći i nikad dublje ne uđe u suštinu neke pjesme nego kad mora da je prevede".
Dobitnica je brojnih književnih nagrada i priznanja, a Vlada Srbije je nakon njene smrti donijela odluku da se njeno ime i djelo trajno obilježi osnivanjem Zadužbine Desanke Maksimović koja dodeljuje nagradu Desanka Maksimović.